Kalesija 16°

Utisci Kalesijaca sa Marša mira: “Nova trasu koju smo prelazili bila je potresna”

Ove godine na pješački pohod “Marš mira 2019” otišlo je oko 5.000 učesnika. Kalesijci također su uzeli učešče, kako bi žrtvama genocida u Srebrenici odali počast i pružili podršku preživjelim Srebreničanima. Po prvi put nakon marša smrti 1995. godine učesnici su pješačili trasom na kojoj se nalaze posmrtni ostaci i odjeća. Kiša i nepristupačan teren nije omelo hiljade učesnika da dođu do cilja i dostojanstveno se pomogle za duše strdalih. Svako na svoj način doživljava priču o Srebrenici, a opet svako nosi istu bol u grudima. Majke su ostale bez sinova, kćerke bez očeva, supruge bez muževa. Ubili su ih zločinci. Time su ubili i dio njih. Svaki nišan u dolini opominje sve nas da nikada ne zaboravimo Srebrenicu. I oprostiti je teško, ne može se. Ne može se oprostiti zlo koje su nanijeli nedužnim ljudima. Ne mogu se oprostiti 8.372 ljudska života, koja su planski, mučki ubijena. Ne može se oprostiti majčina suza.

Alija Karić iz Hajvaza, već deseti put ide na Marš mira, s tim da je dva puta išao kao logistička podrška učesnicima.

” Motiv i razlog moga učešća u maršu je odavanje punog poštovanja učesnicima krvavog pohoda od 11. do 16. jula 1995 godine, prvenstveno onim koji su ubijeni samo iz razloga što su bošnjaci i što su u bjekstvu pokušali pronaći spas od smrti. Da se nikad ne zaboravi i surova istina da zlo čuči u ljudima i da čeka vrijeme i priliku da se pokaže u pravom svjetlu. To zlo treba spriječiti i biti spreman vratiti ga i ostaviti unutra u onima koji ga imaju i koji ga čine neka njih same razori”- ispričao je Alija, za portal NEON Televizije.

Za Aliju “Marš mira” je posebno emotivan.

“Utisci su uvijek pomiješani na momente sam tužan, sjetan pa čak i uplakan a ponekad opet i sretan kad vidim sa kakvim dostojanstvom učesnici marša izražavaju poštovanje prema onima koji su stradali kao i prema preživjelim i njihovim porodicama”.

Treću godinu na “Marš mira” ide i dvedesetogodišnji Muhamed Imamović iz Kalesije.

“Lijepo je vidjeti da toliko naroda želi da oda počast stradalim u genocidu, krenete na tako dug put, put kojim su išle žrtve genocida u Srebrenici, tako da sam ja odlučio učestvovati kako bi se pokušao suosjećati sa njima. Pošto je ovo moj treći put kako idem na marš mira nije bilo toliko teško, a kiša nas nije ni u čemu sprečavala da nastavimo dalje, jer su nam misli bile na Srebrenicu”-kazao je Imamović.

Za pedesetpetogodišnjeg Aliju nije bilo teško prepješačiti trasu dugo oko 100 kilometara. Savladao je svaku prepreku, jer je želio osjetiti bar trunku onoga što su na tom putu osjećali oni koji su bježali od agresorske ruke u julu 1995. godine.

“Posebno teško bilo je drugi, a pogotovu treći dan. Drugi dan zbog izvođenja radova uz planinu Udrč, jer se kako rekoh zbog kasnog izvođenja radova i sastav zemljišta stvorilo lijepljivo blato – ilovača koja je lijepila za obuću, ja sam lično ugledao mladića kojem je u hodanju otpao đon sa patike, a on je i dalje nastavio ići kao da se ništa nije ni desilo”-navodi Karić.

“Novu trasu koju smo prelazili bila je potresna, jer je mnogo žrtava izgubilo svoje živote na tom putu i sam pomisao na to daje nam veći motiv za nastavak puta. To je osjećaj koji se teško može opisati, jer budi prevelike emocije u tebi. Moji mišljenje je da se svako treba jednom u životu odlučiti na ovaj put, kako bi stekao utisak, osjećaje i emocije koje se bude tokom putovanja. 8372 suze su malo da se opiše tuga nad žrtvama genocida u Srebrenici”-kazao je Imamović.

Samo približavanje Potočarima i dolini nišana, kako kaže Alija, izazivaju osjećaj čudnog bola i tuge, koji se ne može opisati. Sablasna tišina i tuga u očima onih koji nas dočekaju, a posebno suze u očima onih koji su izgubili svoje najmilije su nešto što čovjek osjeti, a ne može da opiše.

“Ja rijetko dižem glavu da bih gledao u druge upravo iz razloga što samo tako mogu prikriti svoje suze. Takav osjećaj me drži sve do iznošenja tabuta, a ove godine sam zajedno sa nepoznatim mladićem iznio tabut sa brojem 23. Memić Sidik, kojeg na žalost nije imao ko od njegove rodbine da preuzme i prenese”, dodaje Karić, a oči natopljene suzama.

Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?

    Ukoliko imate više informacija o temi ili nam želite prijaviti grešku možete nas kontaktirati i na e-mail: ntv@neon.ba.

    Komentari

    Kalesija: Otvorena savremena benziska pumpa i autobuska stanica, inves …

    Bingo dodijelio 30.000 KM poduzetnicama za najbolje biznis ideje Proje …

    16. juli, datum proboja jedinica 28. divizije iz Srebrenice uvršten u …

    Mahir je u svojoj školi jedini učenik, ali zahvaljujući vršnjacima …

    Hor Nuru ‘Ayni vrši pripreme za Bajramsku akademiju u Kalesiji i Br …

    U prvi razred osnovne škole na području Kalesije upisano 217 učenik …

    CLOSE
    CLOSE