Ahmedija vjerska kapa koju nosi svaki imam, simbol je čistoće, ogledalo imama i njegovog znanja. Iako nam se na prvi pogled čini da su sve slične, ipak se razlikuju po mnogo čemu. Za dobru ahmediju najbitnije je imati dobar  fes, koji je izrađen od kvalitetne čohe na koju se namotava bijelo platno. Kako je ahmedija prvo što primijetimo kod vjerskih službenika ona mora biti lijepo složena, bijela i čista. Svaki motač ahmedije na svojoj ahmediji ostavlja poseban trag.

Nihad Žigić pored misije da podučava mlađe naraštaje vjeri, bavi se i rijetkim zanatom. Sa posebnim stilom motanja ahmedija prepoznatljiv je u svijetu. Ahmedije koje izrađuje nose eminentni imami, glavni imami, doktori i magistri Islamskih nauka,hafizi i mnogi muderrisi . Ljubav prema ahmedijama počela je prije 20. godina, kada je kao dječak u kutku džamije zapazio bijelu kapu.

“Prije dobrih 20. godina bio sam u džamiji u džematu Gračanica, tada je kod nas bio imam Mujo ef. Bajramović iz Banovića. Došao sam malo prije njega u džamiju i pažnju mi je privukla njegova ahmedija. Pošto efendije nije bilo tu, ja sam nju malo bolje zagledao, jer me uvijek interesovalo šta je ono u hodže na glavi. Dobro sam zagledao u ahmediju, pošto je ona bila takva kakva jeste, kakve su bile ahmedije prije 20. godina bila mi je zanimljiva, bila je stara i počela se odmotavati u mojim nespretnim rukama-prisjeća se Nihad prvog susreta sa ahmedijom. Uhvatila me je trema. Šta ću reći hodži kada dođe. Dok efendija nije došao, ja sam to nekako uspio smotati. Tada je posijana klica ljubavi  u mojoj duši i u mom srcu prema ahmediji.”- kazao nam je Nihad koji se od tada do danas druži s ahmedijama.

Postoji nekoliko vrsta ahmedija.  Razlikuju se po izgledu, obliku i majstorluku. Imamo živiničke, sarajevske, tešanjske ahmedije. Bosanske ahmedije najljepše su smotane. Iza Nihada je dosta truda i rada uloženo u posao motača ahmedija da bi one danas izgledale lijepe za oko, ali i praktične imamu za nositi. Ahmedije koje pravi Nihad teške su od 400 do 420 grama, u zavisnosti od veličine ahmedije. Nihad je samouku majstor, koji je svoje znanje proširivao gledajući na koji način to rade drugi majstori.

“Moje prve ahmedije nisu izgledale kao ove sada. Na početku to nije baš bilo na zavidnom nivou,  vremenom sam zagledao sam i od drugih majstora koji su eminentni koji vode računa o tome da lijepo naprave ahmediju, tako da su i moje ahmedije sada postale ugledne, kao i ja sam što sam naučio da napravim kako se lijepo pravi ahmedija”.

Supruga ponekada priskoči u pomoć, ali nasljednici zanata su njegovi sinovi. Pažljivo gledaju i uče zanat. Nihadova želja je da i oni jednoga danu budu nositelji ahmedija i krenu putem imameta.

“Moji sinovi su još uvijek mali, već vidim da i njih to interesuje. Znaju se vrzati kada ahmedije radim. Već sam im nabavio fesice pa oni to premotavaju i prave ahmedije. Supruga često pripomogne tako što ispegla platno. Nadam se da će sinovi nastaviti tradiciju”.

U našoj tradiciji poznate su bijele ahmedije koje nose imami. Tu su i hadžijske ahmedije smotane od zlatno-žutog platna, prepoznatljive i pod nazivom abanija. U zadnje vrijeme često se traže i ahmedije sa zelenim fesom, te svečane ahmedije koje su izrađene od fesa bež boje.

Nihadove ahmedije nose imami u Americi, Autraliji, Evropi. Svaki put Nihad se potrudi da svaka nova ahmedija bude bolja i ljepša od prethodne.

Nihad ističe da ahmediju ne može svako smotati. Treba poznavati zanat. Njemu su u početku izrade ahmedija oduzimale puno vremena, a danas za jednu ahmediju dovoljna su mu dva sata. Uz motanje ahmedija opušta se i zaboravi na vrijeme. Odmor za dušu pronalazi upravo u ovim ahmedijama.  Svaku ahmediju radi kao prvu sa istim užitkom i ljubavlju. Tajna ovog zanata je u smirenosti, opuštanju i majstorluku. Za njega su ahmedije puno više od bijele kape.

U Ramazanskom programu Neon televizije moći ćete više pogledati o Nihadu Žigiću koji se bavi neobičnim zanatom, zanatom motača ahmedija.