Na rukama prekrivenim borama ispisana je priča duga 109 godina. Nena Muška Porobić rođena je 28.11.1910.godine. Rodom je iz Žepe. Živjela je u Srebrenici. Šta je sve preživjela u životu dovoljno govori činjenica da je zapamtila tri rata. Među kojima i onaj posljednji. Među kojima i genocid u Srebrenici gdje je izgubila ono što čovjek može najviše voljeti. Izgubila je svoju djecu. Njih četvero. Danas 109 godina stara nena Muška živi u Živinicama, tačnije naselju Kotornica. Živi sa snahom, suprugom najmlađeg sina koji je poginuo u Srebrenici.

“Imam puno unučadi. Neki žive u Holandiji, Americi, Saudijskoj Arabiji. Imam, Bogami i praunučadi” govori nena Muška sjedeći na svom krevetu pored šporeta u kojem pucketa vatra. U takvom ambijentu koji je baš pogodan za pričanje priča iz prošlosti nena se prisjeća kako je nekada radila. Kopalo se. Nekada se jelo i drvenim kašikama. Kuhala se kukuruza. “Imala sam ja devet dugih pletenica preko leđa. Danas više nema.Opala kosa”priča nam naša do sada najstarija sagovornica.

Nena Muška zapamtila je, kako se u narodu kaže i bijele pčele, to je kad unuče postane djed ili nena odnosno dobije svoje unuče. Unuka od neninog unuka već se i udala kaže nam snaha koja s njom živi dugi niz godina. Nikada se nisu rastajale.

“Ona kad napravi kahvu obavezno dođe kod mene u sobu da zajedno popijemo. Nikada bez mene nije popila kahvu. Uvijek je tu da me prihvati. Kad sam pala unijela me je u sobu.” objašnjava nena.

Nena Muška uprkos trocifrenom broju godina života može se reći da je dobrog zdravlja. Ne može se kretati sama ali ne pije nikakve druge lijekove osim kafetina. To najviše može zahvaliti zdravoj ishrani. Jede kajmak, sir, pekmez, prohu. Pije mlijeko i sirće.

“Ja sam sebi uvijek šila odjeću. Nikada nisam nekome odnijela da mi sašije dimije. Sada više ne mogu jer ne vidim” dodaje nena.

Godine ipak čine svoje, pa se čovjek što duže živi kažu vraća u djetinjstvo. Zaželi jesti ono što jedu djeca poput smokija i čipsa. Neni Muški te želje ispunjavaju snaha i njena djeca.

Famelija nene Muške inače je kažu dugovječna. Njena sestra također ima 98 godina.

Bez obzira na sve životne poteškoće koje nosila na svojim leđima, naša sagovornica je vedra i nasmijana. Raspoložena za razgovor i savjet. Baš onako kave su naše nene. Kakvih se sjećamo iz priča. Uvijek tu da ponude lijepu riječ, jabuku, keks.

Na polasku poljubismo neni ruku i rekosmo doći ćemo opet, a ona nas isprati riječima.

“Ne govorite da ćete doći ako nećete”.

Na to njena snaha reče da nena nikad nikome nije rekla da laže, nego da nije u pravu ili nije ispunio obećanje.

Dobra je to lekcija bila za kraj.

(ntv.ba)