Naredne godine obilježava 25. godina od genocida u Srebrenici. Memorijalni centar Srebrenica – Potočari pokrenuo je projekat prikupljanja ličnih predmeta koji su pripadali žrtavama genocida u Srebrenici, kao i onih koji su preživjeli odnosno koji su boravili u Srebrenici od maja 1992.g. do jula 1995.g. Svi prikupljeni predmeti bit će pohranjeni i izloženi u Memorijalnom centru.

“Mjesec dana prikupljamo stvari, obišli smo dionicu puta kojom se kretala kolona koja je 1995.godine krenula preko šume, lokaciju Bukve i skroz do mjesta Bare, gdje smo pronašli odjeću, obuću ćebad. Imamo i određeni broj ljudi koji su donijeli lične predmete najmilijih, poput satova, naočala, muštikle”, kazao je za NEON Televiziju Azir Osmanović, kustos Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari.

Na čuvanje moguće je pohraniti i dokumente, dnevnike, bilješke, pisma (putem Crvenog krsta stigla u ili poslana iz enklave), novinske članke i fotografije (originali, ali prihvatljiva i kopija), te audio i video građu, audio i video snimke koji govore o životu stanovništva bosanskog srednjeg Podrinja od početka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, posebno u periodu dok je Srebrenica bila tzv. zaštićena zona UN-a i u julu 1995. godine.

“Prikupljanjem ovih predmeta pokušavamo da prikažemo život stanovništva Podrinja, u Srebrenici od maja 1992. do jula 1995. godine, da pokažemo da ti ljudi koji su živjeli i pored silnih problema koje su imali u bezizlaznoj situaciji kojoj su se nalazili da su bili inovativni. Prošle sedmice u Potčarima preuzeli smo strujno kolo koje su ljudi napravili, jer u Srebrenici nije bilo struje”, dodaje Osmanović

Svakog 11. u mjesecu u organizaciji Udruženja građana “Žene Srebrenice” održavaju se mirni protesti u Tuzli. Projekat prikupljanja ličnih predmeta podržale su i članice Udruženja koje su prikupljene predmete i fotografije predale uposlenicima Memorijalnog centra Potočari.

“Svaka fotografija ima kratku biografiju, svoj karton u kojem piše ime, prezime, čime se bavio prije rata. Mnoge porodice nemaju fotografije, pa ih ima na jednog fotografiji pet, šest pa izvučemo tu fotografiju. Imamo i knjigu nestalih i provjerimo da li je nestao 1995. godine, jer samo prikupljamo fotografije onih koji su nestali u tragediji 1995. godine”, kazala je Hajra Ćatić, predsjednica Udruženja građana “Žene Srebrenice”

Nura Begović iz Srebrenice godinama je tražila posmrtne ostatke svog brata Adila. Jedina uspomena na njenog voljenog brata su fotografija i nekoliko odjevnih predmeta, koje je imao na sebi kada je ubijen.
Posmrtni ostaci Adila Suljića pronađeni su na Koštan brdu, iznad Kravice 2005. godine. Ukopala ga je ove godine u julu. Nura je odlučila trenerku koja je pripadala njenom bratu pokloniti Memorijalnom centru Potočari, kako bi sjećanje na njena uvijek živjelo.

Osmanović se osvrnuo i na odluku Komiteta za književnost Kraljevske švedske akademije da Nobelovu nagradu za književnost dodijeli Peteru Handkeu koji je poznatom po negiranju genocida u Srebrenici i veličanju haškog optuženika Slobodana Miloševića

“Ta sramota koja se desila u Štokholmu, mi na to moramo dogovoriti, a najbolji odgovor na to je da što više pričamo o genocidu u Srebrenici i onome što se desilo, da se istinom i činjenicama, a ove fotografije koje smo preuzeli i prikupljeni predmeti su nepobitne činjenice o onomo što su ti ljudi preživjeli”.

Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari predato je oko 2000 fotografija, koje će svjedočiti o istini koja se desila u Srebrenici. Memorijalni centar je potpisao i Memorandum sa Muzejom ratnog djetinjstva sa ciljem da se snimi stotinu priča osoba koje su bile djeca u periodu od 1992-1995.g. u Srebrenici.