Slušajući o teškim temama, čitajući o odlasku ljudi iz domovine postajete razočarani i depresivni. Pitate se kuda sve to vodi. U tim mislima, i suočavajući se sa današnjicom upoznate djevojku, apsolventicu građevine koja Vam vrati vjeru u bolje sutra. Vrati Vam vjeru u ljude, vjeru u mlade. Iako često čujemo  kako mladi ljudi ne poduzimaju ništa za svoju budućnost, stvarnost je drugačija. Sabina Čaušević iz Svojata općina Živinice djevojka je koja svoje ideje pretvara u djelo. Iako suočena sa raznim problemima u bh.sistemu, Sabina trudom, radom, željom i iskrenim osmjehom na licu prelazi sve prepreke. Njena velika ljubav jeste kaligrafija.

“Sve je nekako krenulo iz ove kuće gdje se razvila ljubav prema arapskom pismu. Kao mala djevojčica išla sam u mekteb. Tada mjesni imam Asmir ef.Šljivić podsticao me na to. Kao hajde da napišem svoje ime, neke sitnice. S obzirom da znam čitati da naučim i pisati. Mada to nije tad bilo toliko lijepo, ali posijao je to neko sjeme za ljubav prema kaligrafiji. Odlaskom u Mostar, kada sam dala uslov za drugu godinu studija, dobila sam priliku da upišem kurs kaligrafije. Bez ikakve dileme upisala sam kurs i dan danas pišem kaligrafiju”- počinje svoju priču Sabina Čaušević

Sabina je 2014. godine počela učiti pisati kaligrafiju, danas njene levhe su itekako poznate i plijene pažnju svih koje ih vide. Njene levhe su bile i na promociji u Turskoj.

“Bila je izložba u Mostaru. Rečeno je da će najljepši radovi biti poslati za Tursku. Na izložbi su bila moja dva rada. S obzirom da mi niko ništa nije javljao, mijenjala sam broj vjerovatno zbog toga, otišla sam po radove. Tada mi je rečeno da su poslati u Tursku. Bila sam izenađena, bilo mi je drago ali i malo krivo jer sam jedan rad na kojem sam napisala Bismilu htjela pokloniti neni. Hvala Bogu imam obje nene žive i htjela sam im pokloniti po jedan rad”-kaže Sabina

Nena nije bila razočarana što nije dobila poklon, naprotiv bila je ponosna i presretna što je rad njene unuke koju je učila prvim ajetima izložen u Turskoj.

Kao i svaki početak ni ovaj nije bio lagan, međutim Sabina danas ima certifikate za tri pisma a u međuvremenu naučila je i arapski jezik kako bi znala prevod onoga što piše. Ono što napočetku kaligraf treba naučiti jeste raditi sa kalemom. Sabina je svojim prijateljima u Mostaru pravila kaleme sa Topličkog polja i koji su se pokazali kao izuzetno dobri.

Mlada djevojka iz Svojata trudi se životu dati što bolji smisao, trudi se biti korisna prije svega da ispuni sebe a onda i ostalima da pokaže da ništa nije nemoguće, samo treba stisnuti zube i biti okružen ljudima koji te “guraju” naprijed.

“Posljednju izložbu koju sam imala iz ebrua, bilo je malo procedure oko mog rada. Bio je malo “moderniji” te sam ga morala prilagoditi. S bozirom da je izložba bila sutradan, bila sam odustala. Ne mogu ja to za jednu noć uraditi. Međutim, moje cimerke su me ohrabrile, bile uz mene cijelu noć. Kuhale kafu, čaj, pravile da jedem. Bile budne sa mnom da bi uspjela završiti rad. I završila sam i dobro je prošao na izložbi”.

Sabina je  od onih djevojaka, mladih ljudi koji pokušavaju da nađu svoje mjesto pod sunce. U pripremama je za početak porodičnog biznisa. Ona ne odustaje. Kada je najslabija nađe inspiraciju i razlog za novi početak. Ona traži priliku za sebe.

Sabininu priču pogledajte u Ramazanskom programu NEON Televizije.