U džepu je imao samo volju i želju za uspjehom kada je 2010.godine napustio posao u fabrici namještaja zbog nesuglasica sa poslodavcem. Odlučio je da više ne tražiti posao nego zaploviti vodama vlastitog biznisa. Krenuo je sa terase jer drugog prostora nije imao. Prodavao je namještaj na pijaci ali na početku nije dobro išlo.

“Svi na pijaci prodaju namještaj samo ja vrtim kući. Bilo je teško prvih šest mjeseci ali je kasnije svi išlo ka boljem. Imali smo po dvije, tri pa i četiri narudžbe. “kaže Smajić.

Dok je radio kod drugog poslodavca, vozeći se na posao u Miljanovcima je stalno gledao poslovni prostor koji se izdaje i sam sebi govorio da će tu jednog dana biti njegov salon namještaja. I bio je. Danas je vlasnik fabrike namještaja “Smajić” u Babajićima a pri tome ima i farmu od 50 grla stoke. Zaposleno je 7 radnika te Fahrudin i njegova supruga.

“Još kao mali pravio sam makete kućica i štala. Igrao se sa traktorčićima i maštao da jednog dana budem veliki farmer. To mogu potvrditi i moji drugovi iz djetinjstva” objašnjava naš sagovornik.

Oni koji znaju Fahrudina Smajića, opisuju ga kao skromnog i vrijednog. Kažu da iako je vlasnik firme, radi rame uz rame sa svojim radnicima. Nije mu bitno da ima markiranu odjeću ili “bijesan” automobil. Priču Fahrudina Smajića pogledajte u jednom od izdanja emisije Sasvim (ne) obične priče.