Svaki roditelj raduje se rođendanu svog djeteta, posebno prvo rođenog. Nažalost drugi rođendan Dijane Hodžić njenom ocu, njoj i njenoj majci koja je u svom stomaku nosila dječaka nije bio ni nalik današnjim slavljima. U zavreloj atmosferi u našoj državi u kojoj je rat oduzimao živote mladih ljudi, Dijanin otac pokloni joj mali buketić ruža i ode. Nažalost, nikada se nije vratio. Rat, je od dvogodišnje djevojčice i nerođenog dječaka otrgnuo oca. Nasilno ga odveo ne pitajući ih kako će dalje. Majka se borila i izborila da svoju djecu izvede na pravi put. Koliko je u tome uspjela najbolje objašnjavaju riječi koje je njena kćerka napisala “ČOVJEK SI. LJUDINA. ŽENA NAD ŽENAMA.”

I tako, godine prolazile. Njih troje uspjeli su vladati životnom situacijom. Praznina za ocem naravno nikada nije ispunjena. Ali, moralo se i mora dalje.

Dijana je završila fakultet. Udala se i sada ima kćerkicu. Situacija u državi ponovo je tjera na borbu. Možda, da živi negdje drugo, kao obrazovan mladi čovjek, dijete šehida lakše bi došla do zaposlenja. Međutim, da bi obezbijedili normalne uslove za život svojoj kćerkici Dijana i njen muž svoje hobije pokušavaju pretvoriti u biznis.

“Onaj osjećaj kada te uhvate beznađe i zabrinutost, kada ne vidiš izlaz i ne pronalaziš način.
Upravo tim riječima opisala bih prvu godinu našeg braka koja je uzdrmana nakon sto je muž ostao bez posla a u međuvremenu smo se uspjeli zadužiti i kreditom. Baš tada prodam auto koje sam dobila od mame i razmišljam dugo, jako dugo šta i kako s tim param. Najlakše je potrošiti ih ali ja ih želim uložiti ali u šta i kako a da se ne zeznem. Nije to neki veliki novac ali meni je bio jedini i imala sam odgovornost i obavezu prema njemu. S obzirom da sam to auto mnogo voljela htjela sam da imam nešto od njega sto također volim ali sto bi mi donosilo zaradu. Kakvu takvu. I tako ti ja, zaljubljenik u fotografiju još od osnovne škole, odlučim da uzmem sebi neki malo bolji aparatić pa da fotkam. Ne, nije to bila odluka preko noći, vagala sam ja nju dobrih nekoliko mjeseci i na kraju je prevagnulo. Naručuejm nov novcat fotoaparat i uzdam se u Božiju pomoć sa ono  znanja sto posjedujem o fotografisanju a koje sam dobila na predmetu Novinska forografija dok sam studirala novinarstvo. I tako, zaplovim u te vode. Na početku je svakom teško ali ja sam, vjerujem, imala sreću da imam kolegice koje su me tada pogurale i angažovale da fotkam neka sijela i druženja žena.Bila sam im zahvalna i bila sam sretna s prvim zarađenim novcima. Nisu bili veliki iznosi u pitanju ali me ohrabrivala činjenica da nešto postižem. Uskoro su počele mature i manje svadbice te sam ubrzo vratila novac koji sam ulozila u opremu.
S druge strane, moja zarada nije bila ni blizu dovoljna da “preživimo” bez daljnjeg zaduživanja pa se i muž otimao i trudio. I išlo mu je bolje nego meni.”-kaže  mlada mama Dijana

Dijanin suprug Munir uspio je registrovati svoj obrt. Postao je registrovani taksista. Jedan kredit su otplatili, drugi su morali ponovo podići kako bi kupili novi automobil zbog posla. Ali to je najčešći oblik kojem se mladi ljudi u Bosni i Hercegovini okreću kako bi ostvarili svoje ciljeve. “Nije nas stid podići kredit sve dok čisto, redovno uplaćujemo rate. Ustvari drago nam što zasad još nismo nikom na teretu od naših, nekako uspijevamo hvala Bogu”.

“Ovih dvadesetak dana, smijemo se vise nego inače, manje smo zabrinuti i hvala Allahu imamo više nade da će biti bolje i lakše. Maštanja su nam i dalje skromna i radujemo se kad muž s osmjehom na licu nakon višesatog izbivanja iz kuće  kaže: “Pilko, dobro je bilo.”- sa ponosom u očima priča nam Dijana

Dijana i Munir Selimović iz Srebrenika primjer su mladnog bračnog para koji se bori da svoje dijete odgaja na zemlji koji su njihovi očevi branili. Na zemlji koju su neki platili i svojim životima. Osim fotografijom Dijana se bavi dodatnim poslovima, kao što je prodaja kozmetike. Svaki posao koji radi, radi  uspješno i sa velikim zadovoljstvom. Dijana je primjer da se posao ne može čekati gledajući televiziju. Dijana je primjer osobe koja je svoju sudbinu uzela u svoje ruke i želi je bojiti svojim omiljenim bojama. Put nije lagan, ali onaj koji se mora proći.

Danas, Dijanine fotografije krase sobe i albume mnogih mladih ljudi koji su odlučili krunisati svoju ljubav. Mnoge bitne trenutke u životima drugih Dijana zabilježi svojim aparatom. Najveća nagrada su joj zadovoljne mušterije koje je ponovo zovu da ovjekovječi njihove najsretnije trenutke. Kako kažu, Dijanine odlike su profesionalnost iskrenost i prevelika ljubav prema fotografiji. A kad imate ljubav onda posao mora biti odrađen na najkvalitetniji način. Oni koji žele da svoje zabilježe drage trenutke, da sačuvaju sjećanja Dijanu mogu kontaktirati njen rad vidjeti OVDJE.