Iako danas pomalo zaboravljen i necijenjen automobil, “fićo” je te 1963. godine važio za pravu limuzinu. Rijetke su bile one općine i mjesta u kojima  se čuo zvuk automobila. Mještani odnosno radnici nisu mogli ni maštati da u svoju avliju parkiraju četverotoškaša.

Prvi limeni ljubimac u Kalesiji, bio je onaj službeni. Općina je 22.marta 1963. godine kupila “fiću”. Bilo je to ravno čudu kakvog je izazvao “Jugo 45” u pjesmi “Zabranjenog pušenja”. Bijelog ljepotana vozio je prvi općinski vozač tada dvadesetdvogodišnji Sejfo Softić.

” Osjećaj je bio neopisiv. Vidi, Sejfo vozi. Sejfo općinski vozač.Ma bilo mi je nezamislivo a Bogami jako fino. Ma tad  je to bio gospodski posao.” –  kaže za NEON Televiziju Sejfo Softić.

Svoju vozačku dozvolu Sejfo je dobio 1960.godine. Općinski vozač bio je od pomenute 1963. do 1995.godine. Aktivan vozač je i dan danas, a naš sagovornik može se pohvaliti da je sedam mjeseci vozio u Egiptu, gdje je učestvovao u mirovnoj misji tadašnje JNA.

“U fići sam imao čizme koje bi obuo kad krenem kući. Ujutro kad dođem na posao skinem čizme ostavim u gepek, pa obujem cipele” – priča nam Sejfo.

O “fići” je upravo on vodio najviše brige, prao ga je na školskom bunaru, postali su kako kaže pravi drugari. Zajedno su prošli mnogo toga. Na pitanje koliko je tad koštao “fićo”, Sejfo kroz smijeh kaže kao 4 vola za oranje, a dodaje da su se tada sirene bojali svi.

“Ukoliko na putu bude stoka čim svirnete odmah pobjegne” – dodaje Sejfo.

Sejfo je prvi kalesijski automobil vozio godinu i po. Potom su ga zamijenili novijim modelom Fiata, dok je “fićo” bio dodijeljen drugim općinskim organizacijama. Tada dužnost predsjednika Općine Kalesija obnšao je Savo Božić. A Sejfo pojašnjava da su automobil morali kupiti zbog obaveza odlaska na sastanke u druge gradove.

“Fićo” je za one koji su prve kilometre prešli u njemu više od automobila. “Fićo” je, osim što je motorizirao bivšu državu, bio i simbol napretka jer je industrija 60-ih godina procvala. Tada su se počeli davati krediti za automobile, a isporuka se čekala najmanje godinu dana. Ljudi su ga pazili, sređivali i bili ponosni na njega, auto je tada bio kao član porodice. Zato su ljudi toliko nostalgični kada se spmene iako ga danas ne možemo često vidjeti kao učesnika u saobraćaju.

Posljednji primjerak fiće proizveden je 1985., kada je primat u prodaji uz stojadina preuzeo mnogo moderniji Yugo