Ovog jutra odlučih pisati o jedno malom mjestu nadomak Kalesije. Mirno mjesto, lijepo za život, koje se nakon agresije vidno oporavlja. Kuće su prelijepe arhitekture, ali kako opazih neke zarasle u korovu, niko ne stanuje. Rijetko na ulicama Gojčina možete vidjeti nekog domaćina. Iako je poznato pod nazivom Gojčin City, seoske vreve nedostaje. Kad su sunčani dani ponekada se neko nađe, kosi avliju ili radi nešto u bašči. Mjesto je divno za boravak, mirno i sa lijepom prirodom. Dovoljno udaljeno od gradske gužve, za miran i siguran život.

Šteta što u njemu ne stanuje više ljudi, koji će privređivati i živjeti na svom ognjištu. Većina stanovništa otišla je u inostranstvo, ali podržavaju svaku akciju, zbog čega ova MZ ne zaostaje ni u čemu od drugih, razvija se, ali upitna je budućnost bez mladih ljudi.

Jutros tim putem odlučih doći do Kalesije. Tokom vožnje opazih samo dvojicu dječaka, koji na biciklu, pretpostavljam, krenuše u školu i jednu majku, koja je vjerovatno jednog od dječaka ispratila.

Vožnja je prijala, uživaš u svakom pogledu i zelenilu, jer Gojčin je mjesto koje odaje baš takav utisak, utisak topline. Mjesto gdje se može čovjek odmoriti, pa makar to bio i usputni pogled tokom vožnje.

Nažalost, kao što napisah, rijetko ko se sretne od mještana, kako u Gojčinu isto je i sa susjednim naseljem Jelovo Brdo.

Prema popisu stanovništva iz 2013. godine u Gojčinu živi 421 osoba, dok je prema popisu iz 1991. godine živjelo 1057 ljudi.

Omladina ovdje ne vidi svoju budućnost, pa je sve manje i djece upisane u školu. Ove školske godine u Gojčinu nije upisan nijedan učenik.

U ovom mjestu žive povratnici Bošnjaci i Srbi, uz slogu i poštovanje grade bolji život za sve one koji su tu ostali i žive. Zajedničkim snagama rade na poboljšanju uslova i stvaranju boljeg i toplijeg ambijenta za suživot. Ima naravno i onih koji su netrepeljivi, poznato je to već, ali na sreću manji broj.

Ni infrastruktura u ovoj MZ nije problem. Lijepo se živi i pogodno je mjesto za turiste (agroturizam), kao i vožnju quad-a ( u dozvoljenim zonama). Uz dobru strategiju i plan moglo bi biti mjesto u koje bi prolaznici, turisti, svraćali i udisali svježi zrak.

U Gojčinu se krije i pećina koju mještani ponekad posjete, a planinska voda dotiče iz srca Javornika, kao i izvor Vidrenjak. S vrha pećina dobijete prelijepu panoramu pogleda na Gojčin i zadnji dio Visa. Gojčin je srednjovjekovno ime, kažu mještani, a u okolini je dosta stećaka.

U prošloj godini imali su fine aktivnosti, a započelo se i sa projektom uređenja izletišta „Stijena“ donacijama građana.

Mjesna zajednica Gojčin je tokom izvještajnog perioda provela aktivnosti na organizaciji dočeka učesnika „ Marša mira Srebrenica“ , koji svake godine prolaze kroz ovu Mjesnu zajednicu. Vođene su aktivnosti na održavanju lokalnog puta Kalesija – Gojčin, izvršeno je sasijecanje rastinja kao i uređenje bankina nasipanjem posipnim materijalom. Nabavljen je i ugrađen posipni materijal za uređenje loklanih puteva na području Mjesne zajednice. Obilježen je 2. maj – dan kada je agresor ubio prvu civilnu žrtvu u Kalesji tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Uređen je loklani put proširenjem na velikim zavojima na dijelu Mala Spreča – Gojčin. Sredstvima građana u cijelosti je završena rekonstrukcija vodovodne mreže od izvorišta do naselja Gojčin.

Prva ubijena civilna žrtva agresije na Kalesiju je Nefisa Osmančević iz Gojčina, a na mjestu pogibije nalazi se spomen ploča.

Malo da se upoznamo i sa historijatom ove MZ

Prema nedavno objavljenom defteru (osmanskom popisu) bošnjačkog muslimanskog stanovništva iz 1850/51.godine, džemat Gojčin u sastavu Kaze Birče (Vlasenica) sastojao se od naselja Jelovo Brdo i Gojčin.  U tom defteru navedene su familije sa prezimenima: Mulaomerovići, Mulabećirovići, Bećirovići, Davudbašići (sada Dautbašići), Sinanovići, Kulovići, Bajraktarevići, Rahmanovići, Osmanbašići, Makalići, Kovačevići, Hadžići, Osmančevići, Čuganovići, Halilčevići, Velivčevići, Emrići, Hasanovići, Jusići…

Prema prvom austrougarskom popisu iz 1879. godine, rezultati popisa stanovništva dati su za pojedine zaseoke Gojčina: Kovači (58 stanovnika muslimanske vjere sa 12 kuća), Makalići (78 stanovnika pravoslavne vjere sa 12 kuća), Purkovići (21 stanovnik pravoslavne vjere sa 4 kuće), Raševo (55 stanovnika pravoslavne vjere sa 8 kuća), Šeremetovići (78 stanovnika muslimanske vjere sa 16 kuća) i Vrelo (119 stanovnika pravoslavne vjere sa 12 kuća). Opštini Gojčin još su pripadala mjesta Vukovina i Jelovo Brdo. Po istom popisu Jelovo Brdo je imalo 26 kuća i 135 stanovnika muslimanske vjere.

Gojčin kao naselje se nalazi na oko 6,5 km jugozapadno od Kalesije, obuhvata područje omeđeno podgorinom Bišine na jugu i rječicom Malom Sprečom sa sjeverne strane. Susjedno naselje Jelovo Brdo nalazi se nešto sjevernije od Gojčina,  dijeli ih Mala Spreča.