NEON Televizija - ntv@neon.ba - Redakcija: +387 62 33 00 95 - Marketing: +387 62 33 00 94

Rabija Hamidović piše o stradanju Bošnjaka u Podrinju

... | 14. Septembra 2020.
12:15
Kalesija Online

Pjesme i priče Rabije Hamidović ostavljaju duboki trag na svakoga ko iz pročita. One u sebi nose težinu vremena i događaja, napisanih na komad hartije. U njenim pričama satkane su hiljade emocija, suza, ljubavi. Ispisane su hiljade teških sudbina.

Ljubav prema pisanoj riječi javila se u osnovnoj školi, kada je počela da piše poeziju i prozu. Na početku njenog književnog rada glavna tematika bila je ljubav. Godinama kasnije, kao svjedok ratnih dešavanja tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, piše o patnji i stradanju Bošnjaka iz Podrinja.

“Kroz poeziju i prozu iznosim patnju Bošnjačkog naroda. Zato pišem ratne pjesme i priče. Želim istinom pobjediti laži agresora. Moje pjesme ostavljam našoj djeci u amanet. Opominjem žive, oživljavam mrtve od zaborava”, kazala je Rabija.

Posebna priča koja je ostavila utisak na mnoge i izazvala mnogo suza kod čitatelja zove se “Zemljo naša, nekom si mati, a nekom maćeha”, u kojoj piše o ubistvu svoje najbolje drugarice.

“U priči je spomenuta Azra Ćosić, moja komšinica i drugarica. Obje smo bile u 8. mjesecu trudnoće, rastale smo se u maju mjesecu 1992. godine. Reče mi ko preživi od nas dvije neka ispiše da se zapamti. Otišla je na Snagovo kod muža, tu je ubijena trudna, njen sin Mirza od 5. godina i suprug. Zapaljeni su u garaži sa 36. mještana Snagova. Nije stigla da se porodi, ubiše je četnici”.

Gledajući smrti u oči, boreći se sa strahom i neizvjesnošću da li će sutra živa dočekati dan odlučila je da ode i Zvornika. Sa bebom od mjesec dana otišla je u Švedsku.

“Zbog komšija, školskih drugova agresora Srba, izabrala sam život daleko od domovine”, te dodaje “Važno je pisati o genocidu nad Bošnjacima u BiH. Svaka priča mora da se ispiše i plasira u knjige, da se čita u BIH i širom svijeta. Knjige se moraju prevoditi na sve jezike svijeta, moraju dospjeti u svijetske biobliteke i tako ćemo otvoriti oči i pobiti laži agresora istinom.”

Njen književni rad nagrađen je više puta.

Pjesma “Mogao sam biti tu i ja”, koja govori o stradanju tuzlanske mladosti na Kapiji proglašena najboljom pjesmom u Bangladešu. Također, pjesma “Ostavljam ti sine Srebrenicu u amanet” je nagrađena.

Njene pjesme ušle su u knjige kao što su – Akademija svjetske književnosti Trandafir Simpetru; Kulturno udruženje „Musa Ćazim Ćatić“; Una riječima zagrljena; Kultura snova; Srebreničke suze i Udruženje za kulturu – Nova svjetlost.

OSTAVLJAM TI SINE, SREBRENICU U AMANET

Ako ne znaš sine gdje je crvena zemlja, pa, evo ovako, reći će ti majka tvoja – Ima jedna zemlja na Balkanu, a zove se Bosna i Hercegovina

Kreni sine pored rijeke Drine, gradovima Istočne Bosne od Bijeljenje, Zvornika, Drinjače, Kamenice, Kušleta, Konjević Polja, Sučeske, Bratunca, doći ćes sine, do grada, našeg grada Srebrenice.

Prepoznaćeš sine, crvenu zemlju, bošnjačkom krvlju natopljenu prepoznaćeš je po bijelim cvijetovima, bijeli nišani od kamena, preko puta fabrike akumulatora.

Upamti – fabrika je logor smrti nas Bošnjaka bio!Srpski zlikovci tukli su ih palijom po glavi, dok lobanja ne bi pukla, a krv je prskala uokolo po zidovima. Zlikovci su ih klali kao da su lutke, a ne živa bića, davili ih žicom, mučili, dok ne bi dušu uzeli nevinim Bošnjacima!

Kada zakoračiš sine, na crvenu zemlju, pazi da ne staneš nogom na babine kosti, tvog brata, amidže, daiđe, sestre, strine, tetke, dajđinice, familije i komšija iz Podrinja moga. Pomiluj rukom sine, bijele nišane, i osjetićeš ledenicu u stomaku i srcu, jezu po čitavom svome tijelu.Ista ledenica zabola se u moje srce ratne 1995. godine!

Od tada sine, do danas, tvoja majka nosi krvavu ranu na svome srcu, ožiljak dubok na svojoj duši. Krvava je sine, Srebrenica, prokleta Republika Srpska! Krvava je sine, historija Bošnjaka!

Dođoše zlikovci, komšije Srbi, dođoše zlikovci iz Srbije, napiše se naše Guber vode, napiše se naše krvi bošnjačke. Ostavljam ti sine, u amanet crvenu zemlju natopljenu crvenom krvlju, sa bijelim cvjetovima u mojoj i tvojoj Srebrenici.

Ostavljam ti sine, u amanet kosti naših pradjedova!Ne daj sine Srebrenicu srpskim zlikovcima da gaze krvavom čizmom po našim kostima ne daj sine Srebrenicu ni za ćupove dukata, svaka kap krvi bijelih cvjetova naša je sloboda,svaka kap krvi preskupo je plaćena.

Pamti sine krvavu historiju bošnjačku, historiju naše Bosne i Hercegovine!Guber vodu ljekovitu obojiše zlikovci u crvenu, izvor bošnjačke krvi naći ćeš sine, u Srebrenici, Potočarima, po njivama kosti rasute k'o bijele pećurke. Od Zvornika do Srebrenice žive sine, naše duše Nekada su živjeli Bošnjaci, sada žive srpski doseljenici.

Portal ntv.ba možete pratiti i putem android aplikacije za mobilne uređaje

Komentari

Kategorija: Društvo i politika, Magazin