Author Archives: Ilhan
Zanimljivi zanati: Mašinovođa
Dužnost mašinovođe je da upravlja lokomotivom, parnom ili električnom, a osim toga da se stara o njenom održavanju.
Za vuču dugih kompozicija putničkih i teretnih vagona potrebne su snažne lokomotive, koje to obavljaju velikom brzinom i bezbijedno. Tim vozovima upravljaju stručne mašinovođe. Svi oni moraju odlično da poznaju pravila signalizacije; osim toga, obavezni su da redovno odlaze na ljekarski pregled. Mašinovođi na parnoj lokomotivi pomaže ložač, koji ubacuje ugalj u ložište i puni parni kotao vodom. Mašinovođa električne mašine mora, pored opšteg stručnog znanja, da se razumije i u elektromotore i električne instalacije, dok motorovođa (koji upravlja dizel-lokomotivom) i šofer motorne dresine moraju, isto kao šoferi kamiona, da poznaju motore sa unutrašnjim
Basne za djecu i odrasle: Vuk i roda
Kaže priča drevna: stari kurjak jedan
našao se gladan na veselju pravom,
pa je u žderanju bio tako vrijedan
da umalo nije sve platio glavom.
Jeo kurjak, ždrao, i kost mu se neka
zaglavi u grlu; o kakva udesa!
Namah bi osuđen da tu smrt sačeka,
kraj obilja hrane, svakojaka mesa.
Jedna roda prođe; kurjak joj, u jadu,
mahnu; ona dođe i riješi ga muka…
Roda zatim lijepo zatraži nagradu
od svog pacijenta, nesrećnoga vuka.
“Šta, nagradu veliš? – vuk će rodi na to –
Baš me nasmijavaš. Pa šta bi još htjela?
Slušaj šta ti kažem: budi srećna, zlato,
što si vrat izvukla čitav iz mog ždrijela.
Baš si nezahvalna. A sad čuj pouku:
Pazi da mi opet ne dopadneš ruku!”
Zanimljivi zanati: Bunardžija
Radnici koji buše zemlju da bi došli do podzemne vode zovu se bunardžije. Naporedo sa kopanjem, oni oblažu bunarske zidove drvetom, opekom ili kamenom da spriječe odronjavanje.
Mjesto i vrstu bunara određivao je nekada istraživalac izvora, a danas je to posao inženjera hidrologije. Običan bunar može da kopa, budakom, hašovom, ili pijukom, svaki radnik na zemljanim radovima. Prečnik bunara iznosi metar ili čak dva-tri metra, dok mu dubina može biti i do stotinjak metara. Zidovi su mu ozidani, sigurnosti radi, ili su obloženi armiranim betonom. Bunardžiji pri radu stalno prijeti opasnost – od odronjavanja, gušenja, davljenja u vodi. Moderni bunari buše se mehaničkim svrdlom. Mašina zabija u zemlju cijev od nekoliko centimetara u prečniku, do dubine od više stotina
Basne za djecu i odrasle: Lisica i roda
Lisica galantna pozva jednog dana
svoju priju rodu na ručak ko gosta.
Lija je tvrdica nadaleko znana,
te je sofra mala, tako reći prosta.
No, sada se vidje kuda ovo vodi,
jer lukava služi u plitkom tanjiru;
roda dugim kljunom ni mrve da zgodi,
lisica se smije i ruča na miru.
Da joj se osveti zbog prevare ove
drugi put će roda liju da pozove.
Ovoj već unaprijed voda s usta teče,
uvija se malo, naposljetku reče:
“Neću da se molim, jer pozive volim.”
Kada podne izbi, o ona već stiže,
domaćicu rodu u nebesa diže.
Je li ručak gotov, to mnogo ne mari,
jer gdje je ta lija što dobro ne vari!
No ubrzo njeni odoše računi
i kiselo lice posta pred otkrićem,
sad je red na rodu da se malo zbuni,
pa služi u sudu sa uskim grlićem.
Rodin kljun prolazi, a lisica stoji,
gleda pokunjeno,
Zanimljivi zanati: Detektiv u kockarnici
Na ulazu u sale javnih kockarnica ili privatnih klubova budno stražari jedan čuvar – detektiv. On procjenjuje ljude po licu ili držanju, pa sprječava pristup nepoželjnima.
Da bi svojim gostima obezbijedili mir i sigurnost, neki privatni klubovi drže vrata uvijek zaključana. Kroz malu rupu na vratima detektiv dobro osmotri pridošlicu, pa otvara samo onima za koje zna da treba i smije da ih pusti. Ali u javnoj kockarnici, gdje je ulaz obično slobodan a publika neprestano ulazi i izlazi, posao detektiva je mnogo teži. On mora da prepozna maloljetnika, varalicu, nekog igrača na zlu glasu, rasipnika ili dužnika kome je zabranjeno da se dalje kocka; pri tome mu je, naravno, od pomoći ako je policija poslala za takvom osobom potjernicu sa opisom, ili mu je ona već ranije pala u
Basne za djecu i odrasle: Gorosječa i smrt
Bijedni gorosječa, sav pokriven granjem,
pod teretom drva i ljeta takođe,
pun uzdaha, zgrbljen, gega s očajanjem
u dimljivu svoju kolibu da dođe.
Od umora više ne mogav da grede,
spusti breme, misli na život pun bijede.
Kakvo zadovoljstvo otkad je na svijetu?
Zašto obigrava čitavu planetu?
Kada nema hljeba, a nikada mira:
žena, djeca, vojska; daj poreza, bira…
kuluk, zelenaši sebičnoga lika –
sve to čini patnje galeriju slika.
“Hodi, smrti!”, viknu. Ona odmah stiže,
pita zašto zove i priđe mu bliže.
Zvao sam da breme pomogneš mi dići,
moći ćeš i poslije kud si pišla stići.”
Da. Smrt liječi boljku svaku,
al’ ostan'mo gdje je ko;
bolje pati, no u raku,
deviza je ljudska to.
Basne za djecu i odrasle: Slavuj i kobac
Jedan kradljiv kobac u susjedstvu cijelom
podiže uzbunu. Roj seoskih dječaka
gonjaše ga vikom, kamenjem i strijelom
i najzad nesrećom dopade mu šaka
slavuj, koji bješe u žbunju pod jelom.
I vjesnik proljeća za život se moli:
“Ja vam nemam mesa ni za zrno soli,
no u mome tijelu vi pjevača štujte
i božansku pjesmu, mjesto smrtnog ropca.
Tereja i zavisti mu čujte!”
“Terej? Je li jelo to kakvo za kopca?”
“Nije. To kralj bješe nad Trakijom drevnom,
gonjaše me zlošću i osvetom gnjevnom.
Pjevaću vam pjesmu što ko mehlem liječi,
pjesmu koja plijeni, jer iz duše grca.”
A na to će kobac: “Mani prazne riječi,
o muzici zboriš kad sam našte srca.”
“Ja pjevam pred carem!” “Kad te car ulovi,
on neka se divi tvojoj zvučnoj
Zanimljivi zanati: Javni pisar
Javni pisari, koji su nekada bili zvanično priznati kao esnaf, pisali su uz odgovarajuću naplatu, pisma i razna dokumenta svojim nepismenim sugrađanima.
Kada je opismenjavanje obuhvatilo sve slojeve stanovništva, javni pisari su uglavnom nestali, mada se još mogu naći u zaostalim zemljama. Kao pravi trgovci, imali su svoje radnjice, pa su nepismeni ljudi tu dolazili da im se pročita ili napiše pismo. Pisar je davao i svoju hartiju. Umio je da sastavlja milozvučne rečenice i ispisivao ih krasnopisom. Često se dešavalo da vodi prepisku između dvoje zaljubljenih. Ponekad je s teškom mukom uspijevao da iščupa od svoga klijenta podatke o onome što želi da mu se napiše. Kao iskusnog “stručnjaka za pisanje”, često su ga zvali i na razna suđenja.
Basne za djecu i odrasle: Lav i mušica
“Odlazi, kržljava bubo, dosadni gade!”
Tako lav jedanput
izgrdi muhu na sva usta.
A ona,
kao što prave vojskovođe rade,
rat mu objavi, muha zlatousta.
“Misliš li – reče mu – da me titula tvoja
plaši ili brine?
Poslušaj, dušo draga:
bik je jači od tebe, pa opet mu volja moja
čini šta hoće.
Takva je moja snaga!”
To reče,
pa na sav glas juriš zasvira.
Najprije zaokruži izokola,
pa mu zatim uz samo uho promaršira.
Onda se na vrat ustremi.
Malo od bola, više od bijesa,
lav zapjeni, iz očiju mu sijevaju varnice.
I urla lav do nebesa.
Skrivaju se u šumi i životinje i ptice.
Ta opšta uzbuna djelo je uporne mušice.
Nedonošče od muhe na stotinu mjesta mrcvari:
čas pecka u grbaču,
čas u gubicu,
i ništa ne mari
što lav bijesni i što mu oganj
Zanimljivi zanati: Vodonoša
Stotinama godina gradsko stanovništvo je kupovalo vodu za piće od profesionalnih vodonoša, koji su imali dozvolu od opštine za taj posao i bili pod stalnom kontrolom.
U gradovima je nekada voda iz izvora i iz bunara bila zagađena, pa se nije mogla upotrebljavati za piće. Vodonoše su prodavale čistu vodu iz arteskih bunara i rezervoara sa prečišćenom riječnom vodom. Prenosili su je u buretu, na kolicima u koja je bio upregnut konj ili su ih vukli oni sami. Na spratove se voda izvlačila kofama. Cijena toj pitkoj vodi bila je određena, a kontrola veoma stroga. Noću, kola sa vodom nisu smjela da se ostavljaju na ulici, da se bure ne bi zagadilo. Kod nas su se vodonoše zvale “sakadžije.”
