“Možete nam zabraniti ulazak u Keraterm, i u Trnopolje i u Omarsku. Možete pokušati šta god hoćete, ali naše sjećanje ne možete izbrisati, njega smo sačuvali zbog žrtava i šehida Keraterma, Trnopolja, Omarske, Prijedora i žrtava genocida u Bosni i Hercegovini. Na to imamo pravo zbog šehida”, izjavio je danas Mirsad Duratović, predsjednik Udruženja logoraša “Prijedor 92” na prostoru nekadašnjeg prijedorskog logora Keraterm, gdje su preživjeli njegovi logoraši i porodice stradalih obilježili 24 godine od masakra zatočenika.

On je rekao da su tragovi metaka na zidovima prostorija nekadašnjeg logora trajni i nijemi svjedoci, koji na najslikovitiji način govore o onome što se dešavalo.

– Lokalna uprava, uprkos 51 presudi za ratne zločine počinjene u Pijedoru, još uvijek nije spremna da se suoči s prošlošću i sa svim onim što se desilo u Prijedoru, sa svim ubistvima, progonima, silovanjima, sa Keratermom, Trnopoljem, Omarskom, Kozarcem, Mataruškim brdom, Korićanskim stijenama i sa 3.176 prijedorskih nevino ubijenih civilnih žrtava – istakao jer Duratović

Predsjednik Saveza logoraša Banja Luka Sabahudin Garibović istakao je da logoraši perijedorskih logara još uvijek nemaju status kakav bi trebali imati.

– Ja, ili bilo ko od vas, sutra će se, na ovaj, ili bilo koji drugi način, boriti sa zakonodavnom i izvršnom vlašću da nas priznaju i imat će itekako čvrsti otpor od nivoa entiteta, do grada Prijedora. Grad nam ne dozvoljava da podignemo memorijal gdje su bila tri logora, a također nam ne dozvoljava da podignemo spomen obilježja ubijenoj djeci Prijedora i ne znam dokle će ovo trajati – naglasio je Garibović.

On je zatražio od prisutnih da se na komemorativnim skupovima okuplja što više onih koji su preživjeli ratne strahote, kako bi odali počast svojim stradalim članovima porodice.

U noći s 23. na 24. juli 1992. godine za samo par sati je, prema nepotpunim podacima, iz logorske prostorije br. 3 ubijeno između 180 i 200 zatočenika životne dobi od 16 do 66 godina.

Među onima koji su preživjeli masakr je i Mehmed Nastić, kojem su još uvijek u svježem sjećanju događaji iz pomenute noći.

– Te noći su nam u prostoriju ubacili nekakav otrov na nervnoj bazi i mi smo počeli pjevati i tražili su da pjevamo nekakve pjesme, a kasnije smo se počeli tući između sebe. Oni su postavili u dvorište oružje i pucali kroz vrata na nas. Više nas je umrlo od onog otrova, nego od metaka. Moja dva stričeviča su umrla od otrova, a ne od metaka, a mojih komšija i prijatelja bilo je ranjenih na sve strane. Ja sam bio pored vrata i jedno vrijeme sam bio onesviješten i kad sam se probudio stajao sam nasred sobe. Saznao sam od jednog logoraša da svi leže i da su neki mrtvi, a neki onesviješteni. Logoraši su izbili parapet na vratima prostorije i logoraši iz drugih soba dodavali su nam vode. Kroz razbijena vrata izneseni su svi i mrtvi i ranjeni i tovareni na kamione. Nas ostale su istjerali u dvorište, postrojili nas i natjerali nas da legnemo potrbuške, a nakon izvjesnog vremena na leđa i tako smo pri visokoj temeraturi bili primorani da se sunčamo dva sata – ispričao je Nastić i dodao da je u prostoriji br 3 prije masakra bilo preko pet stotina zatočenika.

Logor Keraterm formiran je 26. maja, a raspušten je 5. avgusta 1992. godine .

Kroz njega je, prema raspoloživim podacima, prošlo tri hiljade zatočenika, od kojih njih 371 nisu dočekali njegovo raspuštanje.

Među zatočenicima koji nisu preživjeli stravične torture u ovom logoru, bio je i Srbin Jovo Radočaj, koji se pobunio protiv protjerivanja i ubijanja svojih sugrađana bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.

Za ratne zločine počinjene u Kereatermu na višegodišnje kazne osuđeni su Dušan Sikirica, komandant logora, Damir Došen i Dragan Kolundžija, šefovi smjena, te Dušan Fuštar i Predrag Banović, logorski stražari.

(faktor.ba)