Prvu kahvu pretežno pijemo sa nanom. Dodatne pare za izlazak dobijamo od nane. Nanino krilo mjesto je za “bježanje” od batina. Koliko su nane posebne u našim životima i kada budemo odrasli ljudi pokazao je i dokazao Mirel Joldić diplomirani pravnik iz Donje Obodnice (okolina Tuzle). Mirel Joldić svakog mjeseca sa osamdesetčetverogodišnjom nenom Razijom ide na ćevape.

“Ona je mati od moje mame, i jedina nena koju sam zapamtio, jer očevi roditelji su preminuli prije mog rođenja. Nena inače živi u svojoj kući zajedno sa daidžom i njegovom porodicom, udaljena je od nas nekih 500m. Kad sam se rodio roditelji su živjeli u Tuzli, pa su me često ostavljali kod nene na čuvanje dok bi oni radili, tako da smo mi već tad imali poseban odnos iako nisam najstarije unuče. Nena kaže da sam bio poslušno dijete i da nisam pravio probleme prilikom čuvanja.” kaže Mirel.

Početkom 1992 godine, pred sami rat, njegovi roditelji su preselili u Donju Obodnicu gdje i danas žive. Nenu posjećuje u prosjeku jednom sedmično.

“Jednom prilikom prije nekih 5 godina nena mi se požalila da joj treba podmjera i da nema ko da je odvuče da kupi sve što treba. Predložio sam da je odvučem u podmjeru i ona je pristala. Krenuli smo u podmjeru , a prije toga smo otišli na ćevape da doručkujemo pa da rahat kupujemo, tad sam nas slikao pa kad sam došao kući objavio sam fotografiju na svom Facebook profilu. Nena je bila vesela bilo joj je drago što smo išli na ćevape i kupovinu, jer je stara i ne izlazi baš često, i tako da joj to dođe baš lijepa promjena. Odmah je pitala hoćemo li i naredni mjesec na ćevape i podmjeru.” objašnjava brižljivi unuk.

Vidio je koliko neni to znači, koliko je vesela zbog toga i naravno pristao i uzeo sebi za obavezu da ispuni obećanje. Uskladi sve obaveze i između 5. i 15. u mjesecu sa nenom ide na ćevape i u kupovinu.

“S obzirom da mi sve te radnje ( jelo i kupovina) obavljamo u našem domaćem trgovačkom lancu Bingo , došao sam na ideju da to nazovem Bingovanje. I od tad svaki put kad idemo u kupovinu slikamo se i opisu fotografije napišem Bingovanje. Kupovinu obavljamo u Bingu iz razloga što je domaća firma i kada kupujemo 90% kupljenih proizvoda su domaći, tako sam i nenu navikao da kupuje pa sad i ona sama gleda jesu li naši proizvodi, to je moja preporuka i svim građanima da kupuju što više domaće proizvode. Građani koji sretnu nenu u kupovini pozitivno reaguju, a i nena voli sa svima da komunicira tako da bude veselih situacija, s druge strane prijatelji na facebooku svi već nenu poznaju sa slika Bingovanja, pa me za nju pitaju , kako je, koliko ima godina i sl., i oni koji je znaju i koji ne znaju lično pitaju za nju. Nena obično neće da se slika, pa je tu onda ubijeđivanje po par minuta, ali sve je to dio našeg rituala. Pa često i ljudi koji sjede blizu nas nagovaraju nenu da se slika , tako da bude veselih situacija, na kraju uvijek napravimo par fotografija za uspomenu. I ono što je interesantno nena neće da se slika, ali kad je slikam prvo što traži da vidi kako izgleda na fotografiji. Meni lično ovo predstavlja zadovoljstvo, a vala bude i zabavno. ” dodaje naš sagovornik.

Na sve ovo gleda kao da je život jedan krug, neko se brine za nas dok smo djeca, pa u nekom periodu života mi se brinemo o nekome, da bi na kraju završili onako kako smo i počeli da se opet neko brine o nama kad ostarimo.

” Moja poruka svima poštujte i pomažite vaše nene, djedove, roditelje jer svi ćemo doći u istu situaciju, gdje će nam trenutak nečije pažnje dobro doći, zato činite dobro i dobro će vam se vratiti , u protivnom se nemamo čemu nadati ” poručuje Mirel za kraj