Jednom je Persijom vladao kralj
koji je na prstenu sa pečatom
ugravirao princip neobican i mudar,
i kad god bi ga pogledao
dobio bi savjet na prvi pogled,
podesan za svaku situaciju i slučaj;
te svečane riječi glasile su:
“ČAK I OVO ĆE PROĆI.”

Karavani kamila kroz pustinju
donosili su mu drago kamenje iz Samarkanda;
Flote galija preko mora
donosile su mu jednako vrijedne bisere,
ali malu je važnost pridavao tome,
blagu rudnika ili glavnici;
“Šta je bogatstvo?”, rekao bi kralj,
“kad ČAK I OVO CE PROĆI.”

Sred zadovoljstava sveg dvora,
kada su dlanovi svih gostiju,
na vrhuncu njihove zabave,
gorjeli od aplaudiranja njegovim salama,
okružen smokvama i vinom,
reče kralj: “O, prijatelji moji.
Zadovoljstvo dolazi, ali se ne zadržava,
ČAK I OVO ĆE PROĆI.”

Ženi, najlepsoj ikada viđenoj,
nevjesti koju je krunisao za kraljicu,
i koja je u postelji
saputala njegovoj duši, on reče:
” Iako nijedan vladar nikada nije privio
ljepše lice na grudi svoje,
smrtno tijelo je samo prah!
ČAK I OVO ĆE PROĆI !”

Boreći se u strašnom boju,
kad koplje mu jednom probi štit,
vojnici su ga uz glasan lelek
krvarećeg nosili u pozadinu,
a on uzviknu: ” Teško je trpjeti bol;
ali sa strpljenjem, dan po dan,
ČAK I OVO ĆE PROĆI.”

Uzdižući se nad gradskim trgom,
četrdeset lakata biješe visok kip,
a prerušeni kralj krišom
posmatraše svoje ime u podnožju kipa.
I razmišljaše: ” Šta je slava?
Slava je samo lagano truljenje!
ČAK I OVO  ĆE PROĆI.”

Pogođen paralizom, bolan i star,
čekajući pred kapijom od zlata,
sa poslednjim izdahom on reče:
” Život je san, ali šta je Smrt?”
U odgovoru kralja tada
na njegov prsten pade sunčev zrak,
pokazujući riječi: ČAK I OVO ĆE PROĆI.”