Već trideset i dvije godine Werner proučava život vukova i čopora. Osnovao je Wolfspark Werner Freund u Merzigu, koji je trenutačno dom za više od dvadeset vukova. Cilj je osnivanja parka promjena svijesti i čovjekova načina razmišljanja kada je riječ o vukovima. Do sada je Werner zaslužan za podizanje više od sedamdeset vučića.Posvećuje im sve svoje vrijeme. Od prvog im dana glumi majku. Prvih nekoliko tjedana hrani ih mlijekom, a potom masira kako bi probavili hranu. Sve to radi uz pomoć svoje supruge i trenutačno dvije asistentice. Potom Werner žvače sirovo meso i njime hrani vučiće kako bi oni stekli dojam da je on njihova alfa-ženka.

Werner kaže da je nemoguće pripitomiti vuka pa je zbog toga on postao vuk kako bi mogao komunicirati s njima.

Najviše vodi računa o higijeni, jer kada je u različitim čoporima, njegovo odijelo i tijelo poprime njihov miris. Za svaki čopor Freund ima različito odijelo i prije svakog ulaska mora se otuširati. Kako kaže, samo si je jednom dopustio pogrešku da uđe u pogrešnom odijelu i bio je kažnjen. Alfa-vučica ga je napala i ugrizla za uho. Ali, kako kaže, sve je to bilo prije trideset godina.

Posjeti Wolfsparku su besplatni, a svim posjetiteljima Freund održi predavanje o vukovima. Svako njegovo predavanje počinje rečenicom da je on pola čovjek, pola vuk. Svaki odrastao vuk dnevno pojede najmanje dva kilograma mesa.

Werner nije bogat čovjek i to im ne može lako priuštiti. Pomažu mu prijatelji koji imaju mesnice, pa ih hrani mesnim otpadom ili jelenima stradalima na cesti. Od davnina ljudi vjeruju da je vuk zla životinja. Djeci se to prenosi bajkom o vuku i Crvenkapici. Međutim, Freund pokušava razuvjeriti ljude i objasniti im da su vukovi životinje koje imaju potrebu za društvom, baš kao i ljudi.

Ljudi se trebaju ugledati na vukove. Trebaju poštovati jedni drugi, baš kao što to rade vukovi. Trebaju živjeti u zajednicama i međusobno si pomagati, tvrdi Freund.