Za Dušana Pejina iz Čonoplje, nadomak Sombora, učenje i rad za opšte dobro svoje zajednice bili su nešto u šta je ulagao svu svoju energiju. Te energije ne manjka ni danas, te upravo radi na svom doktoratu iz sfere poljoprivrede, iako sa sigurnošću kaže da je neformalno već doktorirao, piše Telegraf.rs.

Marljiv je student, ima visoke ocjene, a u budućnosti planira da se pozabavi sa još nekoliko projekata. I možda sve to ne bi bilo toliko čudno, da Dušan u oktobru ne puni 85 godina.

Ljubav prema učenju usadila mu je, kako nam objašnjava, njegova majka koja je bila učiteljica.

Nakon penzionisanja

– Sjećam se, kad nam u školi daju da naučimo pjesmicu, majka mi uvijek zada zadatak da to što sam naučio napišem na papir. I zaista, sve što sam ikad zapisao, ostalo mi je u sjećaju, tako da je to ostao moj metod učenja – kaže Dušan.

Svoju prvu diplomu stekao je davne 1963. godine na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu. Iako je bio marljiv radnik, uvijek na visini zadatka i sa inovativnim idejama, sve svoje vrijeme nauci je posvetio nakon penzionisanja, kako kaže “iz inata”.

Sada broji čak četiri indeksa i tri diplome Poljoprivrednog fakulteta – sa osnovnih studija, master i magistarskih studija. Zvanje magistra stekao je u 80. godini odbranivši rad sa nazivom “Ishrana krava muzara povećanim nivoima suhih rezanaca šećerne repe”.

Kako stvari stoje, smješi mu se i četvrta titula, i to doktorska.

– U mojoj glavi, ja sam već doktorirao – podsjeća Dušan, pokazujući tone papira sa svojim ogledima koji se odnose na rast kukuruza, koje je godinama revnosno sprovodio.

– Ja sam svoju tezu već dokazao, ima tu sve lijepo dokumentovano, svaki korak – objašnjava.

Prelomni trenutak za nastavak školovanja bio je onda kada mu je za firmu koju je osnovao bio neophodan inžinjer za zaštitu bilja.

– To nije bila prepreka za mene, već izazov da krenem i specijalizujem se i u toj oblasti.

Imao sam mladog mentora

Kao pravi stručnjak koji se bavi ovom temom, upozorava i da je ove godine rod kukuruza podbacio.

– Svoju temu koju razrađujem, započeo sam još 1967. godina. Tada su te moje oglede mnogi doživljavali kao ludost. Ispostavilo se, ipak, sada, da je sve to na čemu sam godinama radio relevatno – kaže Dušan.

Tako je svoje oglede i zaključke koje je iz njih dobio, riješio da pretvori u naučni rad, što ga je ponovo odvelo put Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu.

– Kad sam sredio sve te rezultate, otišao sam na fakultet i kazao im: “Radio bih doktorsku disertaciju iz te oblasti”. Poslije osam dana su mi odredili mentora, jednog mladog profesora dr. Jaćimovića. Veoma veliki stručnjak, koji mi se posvetio, napravio šemu rada, kako bi to trebalo sve da izgleda. I ja sam se bacio na posao – ispričao je Pejina.

Ipak, konstantno učenje i posvećenost nauci nije nimalo lako, bez obzira da li imate 20 ili 80 godina. Tako se Dušan podsjeća svog ranog studentskog života i napominje da je, pored volje i rada, za dobre ocjene važno imati i pun stomak.

– Živio sam u studentskom domu, gdje sam jedne godine živio sa dva Albanca sa kojima sam se sprijateljio. Kako sam išao sa njima svaki dan na ručak i večeru, a oni nisu jeli svinjetinu, uvijek bi to parče mesa dali meni da pojedem, pa bih ja onda kipio od hrane. I onda kad dođe večer, ja tako sit ne idem da spavam, već sjednem pod lampu i krenem da prelistavam sve što bismo tog dana imali na predavanjima – priča on.

Ipak, stare navike ostale su i danas. Tako je Pejina, radeći master rad tokom 500 dana, svaki dan pojeo po jednu tablu svoje omiljene čokolade.

Podrška porodice

– Rad zahtjeva energiju i uvijek je neophodno unijeti pravu mjeru šećera. Meni je omiljena čokolada sa lješnicima, ali ne bilo koja, to mora da bude ona prava, kvalitetna – napominje.

I svog sistema učenja, koji je razvio još u mladosti, također, se drži i danas.

– Recimo, imamo brojeve od jedan do hiljadu. E sad, naprimjer, za svaki broj vezujem neki sadržaj, pa se onda nekoliko puta ispitujem, kad uzmem neki broj, da li znam da ispričam to na šta se on odnosi. Kad se to sve savlada, onda možete reći da ste nešto naučili. Tako sam oko 350 vrsta buba savladao za dva i po mjeseca – ističe Dušan.

Porodica Dušanu daje podršku u radu i studiranju, pa je i njegov sin, također Dušan, akademski građanin. Ipak, komšije su pomalo skeptične.

– Prijatelji i komšije i ne vjeruju baš u mene. Misle da sam poludio – kaže Dušan kroz smijeh.

Iza ovog vremešnog, ali duhom poletnog čovjeka, stoje mnogi projekti i ideje. Prehrana krava muzara rezancima repe, ishrana svinja, pilići, štetni insekti i glodari, samo su neke teme kojima se bavio.

– Ne planiram da stanem i imam još četiri projekta na kojima ću tek da radim – odgovara.

Za svoj rad dobio je i brojna priznanja. Za patent “Ekološka kutija za uništavanje pacova koji održavaju vrstu”, od Saveza pronalazača Srbije dobio je srebrnu medalju. Na izložbi pronalazaka na Međunarodnom sajmu preduzetništva “Biznis baza 2007” u Beogradu nagrađen je priznanjem “Mihajlo Pupin”, a na Međunarodnom sajmu pčelarstva u Somboru 2005. godine osvojio je prvo mjesto. Također, tu je i nagrada “Nikola Tesla” sa Međunarodnog festivala inovacija znanja i stvaralaštva, na koju je naročito ponosan.