Moto: Lijepom riječju dolazi se do sreće koja behara i plodove daje, sreće koja se u srcu  gnijezdi i svakoga toplo grije.

 

 Cijenjenim hemšerijama ma gdje bili, ljudski i prijateljski.

U nestašici svega i svačega što je vrijedno i što čovjeka njegovom čojstvu može da prizove, preostalo nam je da u ovom, od ljudi opoganjenom vremenu, jedino tražimo majdan fine, prijateljske i tople riječi. U ovom prilično rastrojenom i oboljelom društvu, takva riječ mnogo bi nam značila.

Riječ lijepa, riječ topla i prijateljska je ono što čini suštinu cjeloživotnog komuniciranja sa ljudima. Riječ prijazna. Riječ koja raduje, riječ prava. Ugodna i lijepa riječ je, uistinu, bogati majdan sjećanja na izgovorenog. Stoga, neka nam lijepa riječ  u ovom ”Allah-selamet” vaktu  bude brend našeg bosanskog oduševljenja. Neka caruje oduševljenje kao u pjesmi Edina Dervišhalidovića: ”Bosnom behar probeharao!” Ili, ona druga: ”Sve behara i sve cvjeta…” Budimo behar između se i kažimo jedni drugima: Ah, što smo lijepi kao behar, kao proljeće; riječi nam u komunikaciji mirišu poput  proljetnog behara. Budimo sa riječima kao behar i oprašimo se beharom ljubavi i riječima uviđavnosti. Neka se, jednostavno, rodi ljepota života, neka počne taze život među nama. Na rađanje valjanog života, proljeće (behar) nas podsjeća. Kad je to sve tako, onda neka kur'ansko-sunnetske poruke budu proljeća naših srca. Neka naši forumi odmaraju ljude na način da lijepo eglenišemo, da mirisno i beharli besjedimo. Da nam bude lijepo kao kad lijepo zborimo u šljiviku, ispijajući kahve ”pod beharli granom”, gdje nam se nutrina naša odmara i rahat ”čini”. Zbog jedne lijepo izgovorene riječi čovjek se može ubrajati u osobe sa izrazitim hikmetom, ali i zbog jedne nesmotrene i ružne riječi čovjeka se može okarakterisati do srži  zapuštenim insanom. Nije se ni čuditi što nam se svi oni koji  puno govore ružne riječi, smatraju petljancima, ispraznim licemjerima i  nađubrenim ublehama. Red nam je kontrolisati se u govoru kako bi dospjeli u skupinu mudrih i onih u koje se može imati povjerenja. I čekati neka nova nada za insana.

Riječi su kao ćuprije preko rijeka: lijepe spajaju ljude, ružne prave duboke ambise ispod sebe. Ružna riječ je kao klimava ćuprija. Ružna riječ je kao udarac topuzom i nikakve slatkaste riječi poslije udarca topuzom ne mogu sretno zaliječiti stvorene rane. Rane od koplja i handžara zarastaju, ali rane od ružnog besjedništva nikada.

Malo skromne, obične, lijepe riječi, riječi ugodne i prijatne nadjačaće sve ružne vokabulare koji bombarduju sa internet stranica i  dnevne žute štampe. Naše privatno i zvanično opredjeljenje treba da ide u pravcu da lijepa riječ, dobro djelo, i pristojno ponašanje vrijede zlata i svakog zanata a pogotovo onog koji se zove verbalni odnos sa širokim narodnim masama.

Lijepom riječju dolazi se do obeharale sreće, sreće koja behara i plodove daje, sreće koja se u srcu gnijezdi i svakoga toplo grije. Ako se danas ne može reći nešto lijepo i toplo, neka se zašuti i ništa ne govori, ništa ne odgovara. I taj potez zlata vrijedi! I bilo bi mudro da se često tako ravnamo, jer ostaje trag od svake riječi. I minusi za osobu koja isijava grube i bahate riječi.

(Piše: Enver ef.Alić)