Miris pekmeza iz popularne “tavulje” osjeti se ovih dana u naseljima oko Kalesije. Ljudi sa ovog područja oduvijek su znali iskoristiti  prirodna bogastva, naročito ona u izuzetnom kvalitetnom voću koje ovdje uspjeva.

Pečenje pekmeza od raznih vrsta voća, sušenje zrelog voća pretvorili su oni u pravi običaj koji i danas, na sreću, ponegdje postoji.  Oni striji često vole pričati o danima kada su pekli pekmez. Kažu da je ljepota  sjetiti se avlija , stupa, torkulja , kazana koji sa pekmezom vriju. Poseban  ugođaj bio je kada pekmez ne „siđe“ (uvri) do akšama pa čak  i jacije. Tada su i babo i mati i nana premoreni ulazili u kuću, a mlađarija je napolju. Čeka da pekmez „siđe“ često i uz pjesmu.

Sa posebnim emocijama pričaju o tom mirisu pekmeza i djevojkama koje pjevaju. Unuci koji slušaju djeda i nanu kako sa ljubavlju i nostalgijom prisutnom u glasu pričaju o tim vremenima vjeruju u svaku riječ, jer naprosto bila bi “grehota” pomisliti da su nešto pruveličali. Ono što je karakteristično za pečenje pekmeza, a što je bilo zanimljvo djeci jesu jabuke koje se ubace u pekmez. Također, peći pekmez nije se moglo bez pečenjaka koje mati obavezno mora staviti na žar ispod “tavulje”

Sličnom događaju jučer u Hajvazima prisustvovala je i ekipa NEON Televizije gdje su vrijedni domaćini pekli pekmez. Doduše nedostajala je pjesma djevojaka, ali prizor koji smo uspjeli fotografisati svakako odiše ljepotom i prkosi vremenu tehnologije.