Elizabeta Kotromanić, rođena 1340.godine, bila je kćerka bosanskog bana Stjepana II i poljske princeze Elizabete Pjast.

Ban Stjepan II odbio je bračnu ponudu srpskog cara Dušana, koji je želio oženiti svog sina za Elizabetu. Tada ban Stjepan II šalje Elizabetu na dvor ugarske kraljice Elizabete, majke ugarskog kralja Ludovika. Nakon smrti prve Ludovikove žene, Maragarete, kraljica Elizabeta i ban Stjepan II ugovaraju brak između Ludovika i Elizabete, jer je ban smatrao ovaj brak dobrim političkim potezom.

Brak je sklopljen 20. juna 1353. godine, međutim Elizabeta Kotromanić nikada nije okrunjena, kako je to bio običaj u Ugarskoj i Poljskoj. U braku s Ludovikom, rodila je tri kćerke, Katarina, Marija i Jadviga. Međutim prvorođena kćerka Katarina umrla je s osam godina.

Nakon smrti Ludovika, 10-to godišnja kćerka Marija je postala kraljica Ugarske, a Elizabeta je postala reganta od trenutka ustoličenja Marije pa do njene udaje.
Marija se trebala udati za Sigismunda Luksemburškog, međutim Elizabeta je smatrala da će je to koštati moći, te je raskinula zaruke Marije i Sigismunda i pokušala zaručiti kćerku za sina francuskog kralja Karla V. Sigismund je pokvari planove Elizabeti te oženio Mariju 1385. godine.
Odlaskom Sigmunda iz Ugarske godinu dana poslije, Marija je zbačena sa prijestolja u korist napuljskog kralja Karla III. Elizabeta je 7 sedmica nakon krunidbe Karla III naručila njegovo ubistvo. Iste godine Elizabeta sa Marijom odlazi u Hrvatsku, gdje su ih oteli plemići koji su htjeli osvetu kralja Karla III.

Elizabeta Kotromanić, 16. januara 1387. godine, na zahtjev Karlove udovice Margarete zadavljena je pred očima svoje kćerke i tajno sahranjena u Crkvi svetog Krševana.