Ibrahim Sakić iz Kikača, sadašnji penzioner a nekadašnji uposlenik Rudnika “Kreka” prije nekoliko dana proslavio je dvadeset godina uspješnog bavljenja pčelarstvom a tim povodom smo s njim i razgovarali o svemu šta jedan pčelar treba da ima kako bi uspio sa pčelama. Osim toga, razgovarali smo sa Ibrahimom i o životu, ljubavi, ali i o tome koliko možemo zapravo od pčela i njihove organizacije naučiti.

Kao prvo dijete svojih roditelja, Ibrahim je završio školu, prvo u Kikačima, pa u Tojšićima a onda tehničko rudarsku u Tuzli. Rođen je kaže u Kikačima, jer kroz smijeh objašnjava, da su u to vrijeme žene rađale kod kuće i da se rijetko ko rodio u Tuzli.

Nakon što je penzionisan, Ibrahim je shvatio da je vrijeme da poveća broj društava. Htio je kaže da sebe motiviše i da nastavi sa radom, ne u preduzeću, ali na svom imanju.

-“Radio sam u Rudniku, tadašnji moj kolega Midhat mi je poklonio jedno društvo pčela i dopalo mi se da radim sa pčelama. Obzirom da sam radio u preduzeću, nisam se mogao tome mnogo posvetiti. Imao sam maksimalno 12 društava u tom periodu”, govori Sakić.

Ono po čemu je Ibrahim poseban jeste što je seleći pčelar, lov na bagrem ili na lipu je ono što Ibrahimu pčelarstvo čini posebnim. Na pitanje koliko je potrebno ljubavi da bi se osoba bavila pčelarstvom, on naglašava da se bez ljubavi ništa u životu ne treba raditi.

-“Ovdje je potrebna 100% ljubav, jer čovjek što ne voli ne može ni raditi, jer ti ako ne radiš sa voljom ti ćeš se ozlijediti i sad uzimamo za primjer pčelarstvo, to ako ne voliš, nemoj ni pokušavati, jer ja ovo da ne volim, nek me jednom pčela ubode, ja bi sve bacio. Treba mnogo strpljenja i ljubavi, kao i u bračnom životu, ako ne voliš svog bračnog druga, nema tu uspjeha nikakvog”, ističe Ibrahim.

A ljubav pčele i uzvraćaju, medom, propolisom, voskom, matičnom mliječi ali govori Ibrahim i kroz otrov.

“Kad me neko pita šta koristiš, sve od pčele koristim, med, polen, propolis, matičnu mliječ, otrov, a kad me pitaju što otrov, pa pregledam pčele, pčela me ubola, eto otrov, koristim isto inhalaciju iz košnice, otvorim sanduk i on meni lijepo miriše i eto i besplatne inhalacije”.

Ove godine Ibrahim neće prodavati med, prinos je bio slab, ali tako je u svakom poslu, sve ima svoj rizik.

-“Do sad sam prodavao ali ove godine je mali prinos, što bi rezultiralo tome da moram podići cijenu, ali meni je to skupo da podignem toliko cijene i radije neću nikako prodavati”.

Posla je mnogo tokom cijele godine, ali ono što Ibrahima motiviše da se nastavi baviti ovim poslom jeste narodna izreka da “svaki naš treći zalogaj zavisi od pčela”.

-“Pčele su posebne, posmatrajući sitaciju na ovozemaljskoj kugli, insekti su za razliku od ljudi fantastično organizovani. U odnosu na pčele, ljudi kažu da su mravlje zajednice još organizovanije. Mi da samo pratimo prirodu, sve bi bilo dobro, ali pošto mi nju ne pratimo, mi nju uništavamo, mi smo neprijatelji prirode, ali priroda to nemilosrdno vrati, polako ali sigurno”.

Ukoliko se planirate baviti pčelarstvom zbog zarade, Ibrahim bi Vas mogao razočarati.

-“Pčelarstvo je rizik, sve zavisi od Boga dragog i prirode da li će biti zarade ili neće. Ja sam prošle godine išao sa pčelama u bagrem, pa fildžan meda nisam izvukao, isto tako je bilo i sa lipom, šta sam trebao tad uraditi? Da sve pobacam? Pa ne može, ne može odmah, doći će prilika, svi bi mi odmah novac, polako, ima vremena, sa ovim se samo čovjek mora baviti čisto iz ljubavi” kaže Ibrahim.