Bosna – to je jedna gorda i primamljiva zemlja! Volim je više od svih zemnih mahlukata koji po njoj gmižu i hodaju.

Oda voljenom topraku

O, prijetelji moji, što kazivati znate,
gdje ste!?
Recite gdje naći smiraj srcu mome,
a ako ste vješti znalci, otkrijte mi i to mjesto
u kome se izgubljeno namiriti dade!?
Gdje ujagmiti sarački zumbul, gdje saračkog insana naći
i kako ostati ačik sa grumenom nade?
Kako u gurbetu zumbul pravi da nađem,
i hoće li biti iladža za me izvan saračkog đulistana?
Šapnite mi u svijest, pravednici tihi,
šapnite mi makar samo ovih dana,
ima li hećima da zacijeli moja otvorena rana?
U saračkom đulistanu ponosa svako svoj zumbul može da bere,
a mene shrvanog ovaj Behutistan suši, muči i ždere.
A zumbul traženi, prijatelji moji, što u pustom Behutistanu nije,
gdje je?
Sarači moji, plodu Stvoritelja Blagog
gore ste mi u Bosni dalekoj, sa zumbulima plavim.
Moj zbor o vama, u jabandžiluku pustom
Kilja iz srca moga i stalno stanuje u mojoj javi.

Za nas su najbolja proljeća u slatkoj pitomini,
u Saračima đulistanskim milim,
gdje smo butum zumbuli prkosni
Fe la vetane lena sivahu
Ah, Bože Blagi, pomozi Bošnji zavičaju doći,
I primakni ga rodnoj grudi i saračkom prahu

(E. A., Egipat, 1976. god.)

Mehki epilog

Od onog 3.11.1951. godine, pa sve do kraja druge decenije 21. stoljeća (2018-2019/2020 ), prešao sam vlastiti put moralnog uspravljanja, put satkan od snažne ljubavi prema mojoj Bosni, u kojoj sam stalno težio da svoj životni vijek završim u njenoj dobroj ilovači. Bosna – to je jedna gorda i primamljiva zemlja! Volim je više od svih zemnih mahlukata koji po njoj gmižu i hodaju. Krhkom emocijom i duhovnim gledištima bilježim svijet koji sam živio. Vlastitim džanom svojim htio sam kazati koliko se zavičaj voli. Kroz život sam stalno sanjao lijepi bosanski san. San o divnoj zemlji bosanskoj i sretnim Bošnjacima u njoj stalno je dolazio iz srca mog. Izgledi svih mojih snova o sretnim ljudima Bosne dolazili su od mene, prolazili kroz mene i moje biće. Toprak bosanski je bio i ostao mjesto gdje sam proživio svu svoju bošnjačkomuslimansku dimenziju. Moja Bosna cijelog me života stavljala na probu. Nadam se da sam na probi aška prema mojoj zemljici odigrao istinitu i zanimljivu predstavu. Unaprijed joj hvala što će me primiti u svoja njedra. U ilovaču bosansku! Dani dunjalučki neminovno idu i ja se svakog trena sve više i više primičem od kabura zidu.

Enver Alić