U vrijeme pandemije korona virusa kada smo okruženi vijestima o širenju ipomenutog virusa donosimo jednu pozitivnu priču koja nas tjera na samoispitivanje. Naime, Nina Bašić nije mogla samo gledati smeće oko sebe, smeće u okolini u kojoj živi. Nina nije odlučila krivicu prebacivati na nekog drugog iako je za to imala pravo jer ne ostavlja smeće na obalama rijeka ili drugim nepredviđenim mjestima. Nina je pokretač akcije u kojoj svaki dan kupi smeće zarad ljepše okoline.

” Moja akcija #jednavrecajedandan je, za sada, krajnji proizvod mog načina života. Moj suprug Marko i ja smo već godinama okrenuti ka pravoj prirodi čovjeka, a to je da živimo u skladu sa svim živim bićima na planeti. Volim ekologiju još otkako sam bila djevojčica i uvijek sam se trudila da zaštitim životinje na bilo koji način. Kako sam odrastala, ta je ljubav još više rasla. Okruženi smo prirodnim katastrofama, požari u Amazoniji i Australiji, izumiranje raznih životinjskih vrsta, zagađenost vode koju pijemo i zraka kojeg udišemo. Za sve to smo, naravno, krivi mi, ljudi. Način na koji koristimo sve što nam je planeta Zemlja dala, je užasan i poražavajući, da kao “najinteligentnija” bića na svijetu, uništavamo sopstveno stanište, zarad akumuliranja velike količine novca. Ljudi, shvatite, pohlepa vas neće nigdje dovesti. Tako da, razočarana u kakvom stanju je naša planeta i kakvu ćemo planetu ostaviti za svoje potomke, odlučila sam da je vrijeme za akciju. Počela sam od svoje kuće i svoje porodice. Izmjenili smo svoje navike, shvatili da je manje ustvari više i prešli na Zero Waste način života. Počeli smo od toga što obavezno nosimo cekere za kupovinu, prešli smo na proizvode koji su isključivo od prirodnih sastojaka i uvijek pazimo da imaju što manje ambalaže, samim time imamo i manje otpada! Uvijek pokušavam da što manje stvari bacim, pa da ih upotrijebim u neke druge svrhe i još mnogo toga. Svi to možemo.” objašnjava Nina

Međutim, dodaje, to što radi na ličnom nivou jednostavno joj nije bilo dovoljno, željela je da uradi i nešto što bi bilo korisno i za druge i da nas što više shvati da stvarno možemo živjeti sa manje otpada.

“Živim u blizini rijeke Vrbas, koja ima prekrasne plaže, ali su veoma zagađene, pogotovo pivskim flašama i konzervama. Volimo prošetati do rijeke i tu upijati sunčeve zrake, pogotovo sada u vrijeme izolacije, kada nam je sunce prijeko potrebno. Nažalost, svaki put kada bi došli, užitak bi nam uništili ružni prizori i zato sam odlučila da očistim tu obalu, da bi svi posjetioci mogli uživati. Svako od nas, može kada izađe napolje, da ponese sa sobom jednu vreću i usput što sretne pokupi, to je sasvim dovoljno. Budimo nove generacije koje ne žele ostaviti veliki dug svojoj djeci da vraćaju, već ćemo im urediti okruženje u kojem će moći zdravo da rastu i budu srećni ljudi. Mnogi ljudi pozdravljaju to što radim, i hvala svima na tome, ali pravu promjenu ćemo moći vidjeti tek, kada shvatimo da nije ispod časti očistiti svoju ulicu, grad, selo, korito rijeke. To je naša životna sredina i naša odgovornost je da je sačuvamo. ” za kraj kaže naša sagovornica.

Lahko je problem ostaviti da sačeka rješenje i neko bolje sutra. Lahko je naći opravdanje i reći neko će drugi. Hrabrost je i za veliku pohvalu uzeti vreću za smeće i svaki dan čistiti okolinu. Hrabrost je slijediti onoga ko je učinio prvi korak. Pa budimo hrabri. Slijedimo pozitivne primjere.