Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika u novembru 2015. godine donijela je odluku o proglašenju zgrade kina „Centar“ u Tuzli nacionalnim spomenikom BiH. Odluci je prethodila peticija građana koju je 22. februara 2013. podnijela Sunčica Kuzmić.

Iako je riječ o građevini izuzetne historijske vrijednosti, kino „Centar“ kao nacionalni spomenik godinama je sakriven iza reklamnih panoa. Razloga za to je više, a u konačnici se ogledaju u neriješenim imovinskopravnim odnosima.

Lože i balkon

– Kino „Centar“ nesumnjivo je jedna od najvrednijih građevina iz austrougarskog perioda u Tuzli. Znamo da ga je sagradila porodica Jovanović, u čijem su vlasništvu bili i hotel „Bristol“ te crkva na Trnovcu, gdje je i njihova porodična grobnica – kaže Rusmir Djedović, stručni saradnik u Zavodu za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa TK.

Današnji izgled zgrade kina „Centar“: Ruševina zarasla u šiblje

Zgradu je projektirao inžinjer Niko Mitrović i bila je to jedna od prvih zgrada namjenski sagrađenih za prikazivanje filmova u BiH. Te 1912. godine otvoreno je kino „Koloseum“.

U duhu je secesije, a osim dokumentarne i historijske vrijednosti, objekt ima veliku arhitektonsku, ali i ambijentalnu vrijednost u sklopu historijske jezgre grada Tuzle. Dobro je projektirano za potrebe imućne trgovačke porodice Jovanović, koja je bila pokretač društvenog života u Tuzli tokom 19. i prve dvije dekade 20. stoljeća – navode u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Gradnja kina počela je 1906., a završena 1912. godine. Imalo je parter, dvije lože i polukružni balkon. Na spratu su bila dva petosobna stana, a Pero Jovanović, koji je započeo gradnju kina, objekt je predao na upravljanje sinu Mišku.

Miško je kao pripadnik „Mlade Bosne“ učestvovao u Sarajevskom atentatu, a osuđen je na smrt i pogubljen u februaru 1915., nakon čega tadašnje vlasti zatvaraju kino, da bi prostor unajmila porodica Dilni, koja je do 1935. godine na tom lokalitetu otvorila robnu kuću „Granap“.

Neriješeni odnosi

Ne postoje podaci je li zgrada u vrijeme Drugog svjetskog rata pretrpjela oštećenja. No, u Titovoj Jugoslaviji od 1949. do 1953. godine tu je bilo smješteno Narodno pozorište Tuzla. Kino je na koncu preimenovano u „Proleter“, a od 1970. godine u „Centar“.

Punih 106 godina od otvaranja, nakon promjene imena i namjene, od „Koloseuma“, „Granapa“, „Proletera“ do „Centra“, jedna od najznačajnijih građevina austrougarskog doba izložena je propadanju. Kako nezvanično saznajemo, obnova kina ne može početi zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa.

300 filmova i 3.900 projekcija

Početkom druge polovine 20. stoljeća, na širem području Tuzle otvaraju se nova kina. U Kreki je u novembru 1953. počelo s radom kino „Radnik“ sa 502 sjedišta. U julu 1960. godine u kompleksu zgrada školskog centra otvoreno je kino „Mladost“ sa 553 sjedišta. Uz njega je sagrađeno i ljetno kino sa 800 sjedišta.

– U domu JNA 1961. godine otvoreno je novo kino, a 1966. Tuzla je raspolagala sa 2.600 kinosjedišta. Tokom 1964. godine prikazano je 300 filmova u 3.900 projekcija, a gledalo ih je oko milion posjetilaca, navode iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

Izvor: avaz.ba