Nekadašnji komandant specijalne policijske jedinice koja je počinila zločine i genocid u Srebrenici Ljubomir Borovčanin pred Haškim tribunalom osuđen je 17 godina zatvora.

U njegovu odbranu svjedočili su brojni policajci koji i danas rade u institucijama Republike Srpske, a jedan od njih je i Nenad Filipović iz kalesijskog naselja Zolje.

Nenad Filipović je rođen 1966.godine u Zoljama, a svoje obrazovanje je završio u Kalesiji, danas je uposlenik MUP-a Republike Srpske i radi u PS Zvornik.

Na samom početku svjedočenja, Filipović je naveo da je Zolje napustio 25.maja 1992.godine, a kao razlog za to navodi napade muslimana na njegovo selo. Iz Zolja je iselio u Osmake, a zatim u Zvornik. On ističe da je bio tada pri vojsci tzv. Republike Srpske, a da je 1993.godine pristupio rezervnom sastavu policije PS Zvornik.

Nenad Filipović prilikom iznošenja riječi odbrane za zločinca Borovčanina, istakao je da je sa jedinicom bio u julu 1995.godine u Srebrenici i da su radili uobičajene poslove policije. U transkriptu svjedočenja iz Haga koje je u posjedu NEON Televizije, Filipović ističe da je u Srebrenici bio naoružan automatskom puškom i da je bio uniformisan, sa motrolom i radio vezom.

Na pitanje tužitelje, gdje se Nedan Filipović nalazio prije jula 1995.godine, on je kazao da je sa jedinicom bio na sarajevsko-romanijskom ratištu u Semizovcu gdje im je bio zadatak da vrate izgubljene teritorije i odbace neprijatelje. Tada je ranjen i komandir čete Marinko Erić.

Nakon što je policajac iz Zolja, Nenad Filipović pucao po Sarajevu, bio je i u pripravnosti za Osmake, gdje se već nalazila 3.četa .

“Pripravnost znači da moramo biti spremni ukoliko opet dođe do muslimanskog napada, da bi mogli brzo da intervenišemo i da odemo na lokacije gdje oni napadaju, to je bio šesti mjesec 1995.godine, dakle prije Srebrenice”, naveo je Filipović.

Svoj prvi ulazak od Bratunca prema Potočarima Nenad Filipović sadašnji policajac u MUP-u RS-a PS Zvornik opisuje kao pretraživanje terena, po naređenju komandira . U transkriptu dalje navodi da je to jutro bila magla, ali da su dobili naređenje da ne pucaju na punkt UNPROFOR-a.

“Naš zadatak je bio da od “Žutog mosta” prečešljamo teren. Nailazili smo na rovove i tranšeje, ali nije bilo muslimanske vojske niti civila. Imali smo naređenje d aukoliko naiđemo na naoružane grupe da to rješimo kao vojnici, ali da civile ne diramo”, govori Filipović.

Nakon što su “prečešljali” teren Filipović i njegova jedinica dobili su novi zadatak, a to je odlazak u Sandiće gdje im je zadatak bio da spriječe muslimane da presjeku putnu komunikaciju, navodno da “napadnu” stanovništvo srpske nacionalnosti u tom mjestu.

“Na tom mjestu gdje smo bili raspoređeni nismo otvarali vatru, do noći između 12. i 13. jula 1995.godine, kada su nas napali muslimani. Tada sam ja ranjen kao i kolege Žarko Žarić, Nešo Andrić, dok je poginuo jedan momak iz Bratunca. Nakon tog napada koji je trajao desetak minuta, prebačen sam u Dom zdravlja Bratunac gdje sam se zadržao oko sat vremena, a zatim sam prevezen u Zvornik i nakon toga sam upućen na liječenje u Loznicu, gdje sam bio petnaest dana, ali sam otpušten na svoj lični zahtjev”, stoji u transkriptu svjedočenja Nenada Filipovića.

Nakon odlaska iz Loznice, Nenad Filipović je bio policajac u PS Zvornik. Ono što zabrinjava svakako je i podatak da isti i danas radi tu, što govori o tome ko “čuva” Bošnjake u ovom entitetu. Isti oni ljudi koji su ih ubijali 1995.godine.