Krajem šezdesetih godina prošlog vijeka došlo je do “otvaranja granica” bivše socijalističke Jugoslavije, kada  veliki broj stanovnika kalesijske opštine odlazi na “privremeni” rad u Njemačku, Austriju, Švicarsku i druge zemlje Zapadne Evrope. Za izrazito nerazvijenu Kalesiju, pod jednom vrstom embarga na razvoj od strane komunističke vlasti zbog “muslimanske legije” i “zelenog kadra” u Drugom svjetskom ratu, puno su značile novčane doznake koje su od tada počele dolaziti direktno porodicama a indirektno i drugim sektorima društva. U tim prvima talasima kalesijskih gastarbajtera, tadašnja Zapadna Njemačka je bila najprimamljivija, da bi kasnije pored Austrije sve veći broj odlazio u Švicarsku. Zbog činjenice da su u Švicarskoj Kalesijsci uglavnom koncentrisani na području Zuga (Cug), Appenzella (Apencel) i Heidena (Hajden), može se reći da je danas najznačajnija kalesijska dijaspora upravo u Švicarskoj.

Prvi odlasci u Švicarsku zabilježeni su 1974. godine, kada su Džemail Omerović i Nezir Mehmedović iz Memića kratkotrajno radili u Švicarskoj. Nakon dvije godine na rad u Zug su došli Husein Hadžić i Huso Mehmedović iz Memića i Milan Miličić iz Vilčevića, kao prvi iz tadašnje opštine Kalesija. Ubrzo  su došli i Omer Mehmedović i Avdo Omerović iz Memića, a za njima i mnogi drugi, uglavnom su se zapošljavali u firmi Peikert u Zugu.

Masovniji dolasci su počeli 1980. godine, kada se još uvijek dolazilo sezonski na 9 mjeseci, a nakon četiri boravka dobijala se stalna viza.  Tada je došao i Huso Đedović iz Brda, koji će kasnije svojim aktivizmom sa Ismetom Majdančićem i neumornim Huseinom Hadžićem obilježiti narednu fazu u razvoju kalesijske dijaspore u Švicarskoj. Osamdesetih godina, po uzoru na druge gastarbajterske sredine, i u Zugu je djelovao jugoslovenski klub s ciljem okupljanja radnika iz bivše Jugoslavije. Krajem osamdesetih godina počinju se dovoditi i kompletne familije u Švicarsku, a smatra se da je početkom devedesetih godina bilo oko 300 radnika iz Kalesije.

Jedan od prelomnih momenata u organizovanju kalesijske dijaspore u Švicarskoj nastupio je u oktobru 1991.godine, a podudario se sa sve izvjesnijim najavama agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Agresijom tzv. JNA na Sloveniju i Hrvatsku, raspadom bivše Jugoslavije i osamostaljivanjem Slovenije i Hrvatske, a nakon toga i razmještanjem korpusa tzv. JNA u Bosni i Hercegovini, bilo je jasno da se ratna opasnost sve više nadvija nad Bosnom i Hercegovinom. Kalesijski Bošnjaci na radu u Švicarskoj u tom periodu iskazali su visok nivo nacionalne svijesti i patriotizma, i na djelu pokazali spremnost da koliko mogu pomognu svoju domovinu.

10.oktobra 1991. godine delegacija kalesijske SDA predvođena tadašnjim predsjednikom Izetom Hadžićem boravila je u Zugu i održala sastanak sa kalesijskim Bošnjacima na tom području, radi njihovog organizovanja i boljeg povezivanja sa Kalesijom. Ubrzo nakon toga u Zugu je osnovan džemat, koji je okupljao i ostale Bošnjake na tom području.

Do novog talasa kalesijske dijaspore dolazi u ratnom i poratnom periodu, kao posljedica agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995). U periodu agresije kalesijska dijaspora u Švicarskoj po svim ocjenama bila je među najbolje organizovanim, i kroz materijalnu i drugu pomoć dala je veliki doprinos opremanju i logističkom održavanju kalesijskih jedinica, ali je od nje cijelo vrijeme pristizala pomoć i ostalim kategorijama stanovništva. U Zugu je formiran je Zavičajni klub Spreča, a u Appenzellu klub   “Zlatni ljiljan“, u oba kluba većinu su činili Kalesijci. Dugačka je lista imena aktivista i pripadnika kalesijske dijaspore koji su se tada istakli u svom radu i doprinosu stanovništvu Kalesije i opštini u cjelini, iskazali su visok nivo zajedništva u svim akcijama tako da nećemo navoditi imena.

U poslijeratnom periodu, na inicijativu kalesijske dijaspore u Zugu (oko 1200 članova), Apencelu, Hajdenu i drugim mjestima u Švicarskoj, počela je ponovo i određena vrsta institucionalne saradnje sa Kalesijom. Prvo je 2004. godine u Zugu gostovalo kalesijsko kulturno umjetničko društvo Halisije, nakon toga i delegacije općine i medžlisa boravile su u Zugu, zatim su u Kalesiju dolazile i delegacije Grada Zuga i došlo je do potpisivanja protokola o saradnji ovih gradova prijatelja. S ciljem razvijanja saradnje Kalesije i Zuga, na inicijativu sekretara Zuga Artura Kantienija, inače velikog prijatelja Kalesije, u Zugu je 2013. godine osnovano i Udruženje “Zug – Kalesija” (Verein Zug-Kalesija), na čijem čelu su gospođa Vroni Straub-Müller i Huso Đedović. Ovo udruženje  je i danas veoma aktivno na planu afirmacije naše kulture u Švicarskoj i drugim oblastima, a u njihovom radu učestvuju i predstavnici mlađih generacija kalesijske dijaspore u Zugu.

Raduje činjenica da i danas postoji značajan broj aktivista u kalesijskoj dijaspori, ljudi koji su u svojim sredinama stekli zavidan renome u poslu i drugim aktivnostima (kulturnim, sportskim, humanitarnim i dr) i koji su spremni pomoći u realizaciji mnogih projekata potrebnih Kalesiji. Za nastavak uspješne saradnje kalesijske dijaspore sa Kalesijom, poput  one iz ratnog i poratnog perioda, potrebno je iznalaziti nove modele saradnje. Interes predstavnika dijaspore i dalje postoji, a za nastavak saradnje neophodna je odgovarajuća spremnost predstavnika Kalesije i njenih kulturnih i drugih institucija.

(Gornja Spreča)