Vrati se Ibro žito je zrelo

Jednom prilikom, dok su u studiju snimali nove pjesme, tu se zatekli i uvaženi kompozitori Arsen Dedić i Kornelije Kovač. Gledaju kompozitori kako Kalesijska trojka snima pjesme, svira i pjeva bez ikakvih nota i pomagala, pa se čudom ne mogu načuditi kako ti ljudi zapamte muziku i ritam koji sviraju.

Priča o Kalesijskoj trojci mogla bi krenuti od šezdesetih godina, a vjerovatno i puno ranije, ali mi ćemo krenuti od prvog albuma, prvih pjesama i ulaska u studio.

Hasan Šabanović, Ramo Novačinović, Šaban Salkić činili su Kalesijsku trojku, proslavljenu izvornu grupu čiju popularnost je rijetko ko iz te branše dostigao. Valja spomenuti da je Šabana, dosta kasnije, zamijenio Bekto Kahrimanović.

Muziku i tekstove uglavnom je radio Hasan, kako i na koji način, obzirom da nije imao nikakvo muzičko obrazovanje nego je bio samouk to samo on zna.

Prvi put su u studio ušli krajem šezdesetih godina i snimili pjesme: Kalesijo puna si mi cvijeća i Sastale se i Spreča i Jala (ta ploča je prodata u više od 100 hiljada primjeraka). Bilo je to vrijeme singl ploča, vrijeme kada snimiti nije mogao svako.

U Kalesiju dolazila ekipa iz radia Bosne i Hercegovine da snima emisiju Selu u pohode. Voditelj ekipe Zlatko Prlenda. Organizovano takmičenje tadašnjih samoukih svirača, grupa, koje su svirale i pjevale uživo. Ko pobjedi, nagrada snimanje ploče. Pobijedila Kalesijska trojka, i tako je došlo do toga da se za Kalesiju čuje i pročuje po izvornoj muzici Od Ljubljane i Splita do Kumanova…

Priča se da je od zarađenog novca od te prve singlice Hasan Šabanija kupio novog fiću, a fićo je u to vrijeme bio drugačije gledan i cijenjen nego danas.

Uopće su to bila druga vremena koja, bojim se ova današnja generacija teško može razumjeti.

Trojka je svirala po sijelima, prelima, pilavima, vašarima, na svadbama… po svim mjestima, i lakše je nabrojati gdje nije nego gdje jeste…

Snimili 12 ploča, svaka se i danas sluša od strane onih koji tu vrstu muzike vole.

Zbog Hasana i Kalesijske trojke u Kalesiju je svake godine dolazio i klasik bh književnosti rahmetli Nedžad Ibrišimović, da uživa u etno melosu i sluša pravu, izvornu muziku. Jednom sam mu, na njegovu molbu zapisao tekst pjesme Vrati se Ibro žito je zrelo, a on je konstatovao da je to prava poezija toga vremena.

Haso mi je pričao kako su svirali u nekom zvorničkom selu (ime zaboravio), a onda, nekon svirke spavali kod nekog domaćina. Oka nisu sklopili jer je iz podruma dopiralo njištanje konja i udaranje kopita. Kada su ustali, oteklih očiju upitaju domaćina zbog čega drži te konje u kući pa se od njih ne može oko sklopiti. Odvede ih domaćin u taj podrum a tamo nema ništa, samo mrak i pocrnjele grede. Tako je to od kad sam izgradio kuću, čuju se konji a konja nigdje, mi smo već svikli, samo se gosti ponekad uplaše…

Stotine priča može ispričati Hasan Šabanija sa tih svirki, o ljudima, o čudima o svemu… Hasao je zapisao dosta narodnih pjesama koje se više nigdje ne mogu pronaći ni pročitati, a vala bi se od svega toga uz priču o Kalesijskoj trojci mogla načiniti dobra knjiga, mogla bi ali je pitanje šta će s tim biti…

Hasan Šabanija je čovjek u godinama, još se drži i još ponešto odsvira kad ga zamole… Priča o Kalesijskoj trojci, o muzici i pjesmama koje su stvarali samouki, talentovani muzičari traje, sviđalo se to nekome ili ne…

MEHMED ĐEDOVIĆ