Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj je zavladao trend odlaska madih, školovanih ljudi. O pričama o odlasku i gubitku školovanog kadra u sjeni ostaju mladi koji se bore za svoje mjesto pod suncem. Mladi studenti koji na razne načine pokušavaju zaraditi novac kako bi se mogli školovati i na taj način olakšali svojim roditeljima. Primjer vrijednog, mladog čovjeka koji vrijeme ne troši na “srceparajuće” statuse na društvenim mrežama o tome kako u našoj domovini nema posla je i Lejla Muratović iz Živinica tačnije iz sela Bašigovci. Lejla će uskoro napuniti 20 godina. Studira na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, odsjek Turski jezik i književnost, prva je godina. Već 12 godina profesionalno se bavi karateom i ima titulu crnog pojasa I Dan. Nastupala je i postizala rezultate na raznim takmičenjima.
“Mislila sam da ću čitav svoj život usmjeriti u tom pravcu. Međutim, pronašla sam se i u još jednom ,,zanatu” a to je šivenje. Još od malena krojim stvari i na razne načine pokušavam da pokažem svoju kreativnost. Pokrivena sam elhamdulillah oko 3.5 godine, i teško da sam negdje mogla pronaći da neko prodaje isključivo propisnu odjeću za nas muslimanke. To me podstaklo na razmišljanje o mojim sestrama u islamu koje imaju isti problem kao i ja. Pomalo sam išla ka svom cilju da postanem krojačica“-kaže Lejla za NEON Televiziju
Polahko je nabavljala mašine, platna i neke stvari koje su joj potrebne.
“Elhamdulillah posla ima za svakoga ko se trudi, u to sam se i uvjerila. Lijepo je imati svoj džeparac i ne tražiti sve od svojih roditelja, koji bi naravno svakako pružili svom djetetu sve što mu je potrebno, ali i oni su ponosni kada vide da se njihovo dijete trudi.”-dodaje naša sagovornica
Lejline kreacije oduševile su žene koje su odlučile na svoj iman koji nose u srcu staviti i krunu, odnosno pokriti se. Iako je šnajderskim zanatom počela da se bavi radi sebe i kako bi svoj ormamr popunila propisanom odjećom za muslimanke,iznenadila se kolika je potražnja za takvim odjevnim komadima. Ističe da joj je drago da vidjeti na sestrama muslimankama džilbabe koje je ona šila, i što na taj način uči kako je zarađivati za život i biti samostalan. Kaže da većina mladih ne cijeni novac dok ga sam ne počne zarađivati.
U našoj zemlji ima vrijednih, mladih ljudi. Mladih koji se bore. Samo trebamo malo bolje pogledati. Lijepo je kad-kad staviti ružičaste naočale i pogledati svijet kroz njih. Svidjet će nam se.