Muhamed Kalajdžisalihović je posljednji zanatlija u BiH koji se bavi papučarskim zanatom. Ove godine je od svog oca zvanično preuzeo radnju, a, kako je kazao, cijeli život protkan mu je ovim poslom. Odmalena je uz djeda i oca učio kako se ručno izrađuju papuče i nastavljanje tradicije bio je za njega logičan slijed događaja i prvi izbor kod odabira zanimanja.

Čudni zahtjevi

Radnja koja se nalazi u Saračima u posjedu je njihove porodice od 1822. godine, a sarajevske papuče su njihov autentični proizvod, po kojem su poznati. – Najtraženije su papuče koje su unikat i koje su ručni rad, ali i čuvene sarajevske papuče, koje su rađene od najkvalitetnijih materijala i ručno vezene.
Decenijama to zaokuplja pažnju kupaca. Svi žele imati nešto što je jedinstveno i autentično – kaže Kalajdžisalihović.
I turistima su zanimljive papuče i često ih kupuju jer su im primamljivog izgleda, iako ih rijetko nose. Ispituju od čega se prave, kada se nose… Interesiraju se i za historijat radnje i fascinantno im je da traje skoro 200 godina. Kalajdžisalihović ističe da kupci često imaju posebnih i čudnih zahtjeva. Jedan od takvih je da se papuče naprave u obliku glave slona, ali to je tehnički nemoguće izvesti.

Kulturno naslijeđe

Trudimo se da nikoga ne odbijemo i da ispunimo želje kupaca. Više nije stvar ni u novcu, već u tradiciji, kulturnom naslijeđu BiH i mojoj porodici, koja jedina može prezentirati to kulturno naslijeđe jer se jedini bavimo tim poslom – rekao je ovaj mladi zanatlija.

Drveni kalupi

U toku agresije mašine za izradu papuča porodice Kalajdžisalihović čuvale su se kao najveće bogatstvo. Da bi se ugrijali, ložili su sve i svašta, ali kalupi za pravljenje cipela koji su napravljeni od drveta su ostali čitavi. Kako kaže Kalajdžisalihović, uvijek su razgovarali o tome da bi oni najbolje gorjeli, ali su ih ipak sačuvali.

(avaz.ba)