Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika 2013. godine, proglasila je „Grobljansku cjelinu – Harem Bukva (Bukvačke ili Bukvarske) džamije u Gradačcu“, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Nacionalni spomenik obuhvata prostor harema džamije sa starim nišanima.

Naselje na mjestu današnjeg Gradačca postoji u srednjem vijeku. Ispod utvrde Gračac tada postoje trg i Varoš. Utvrda pripada  Bosanskoj kraljevskoj dinastiji Kotromanići.

Dolaskom osmanske uprave u defteru iz 1533. godine pominje se varoš grada Gračaca (kal’a i Gračac) sa 19 kuća u nahiji Gračac.

Od 18. stoljeća, kada je granica Osmanskog Carstva utvrđena na Savi, Gradačac kao strateško mjesto dobija značaj. Dograđuje se utvrda, osniva kapetanija a naselje i Čaršija se razvijaju.

U utvrdi postoji džamija od samog početka 18. stoljeća a ispod utvrde u Čaršiji džamija od kraja istog stoljeća. Čaršijska džamija je ubrzo stradala. Zbog toga Gradačački kapetan Husejn-beg Gradašćević, 1826. godine gradi ispod utvrde ka Čaršiji novu monumentalnu, potkupolnu džamiju.

U blizini se nalazi Svirac džamija izgrađena u 18. stoljeću, te Reuf begova džamija iz 19. stoljeća.

Bukvu džamiju sa drvenom munarom u Gradačcu sagradili su mještani Bukva mahale. Nema tačnih podataka kada je sagrađena – na osnovu starosti nišana koji se nalaze u haremu džamije može se zaključiti da je džamija podignuta početkom 19. stoljeća. Bukva džamija obnavljana je 1919, 1969, i 1997. godine. Svoju autentičnost zadržala je do obnove koja je rađena 1997. godine

Gradačački haremi i nišani koje sadrže imaju značajnu izvornu vrijednost i snažnu simboličku vrijednost za Bosnu i Hercegovinu.

U haremu Bukva (Bukvačke ili Bukvarske) džamije se nalazi dvadesetak nišana iz 19. stoljeća, različitih dimenzija i oblika. Većina nišana ima tarihe ispisane talik-stilom arapskog pisma. Neki nišani su monumentalnih dimenzija i estetski vrlo vrijedni.

Nišani se nalaze na sjeverozapadnom, jugozapadnom i jugoistočnom dijelu parcele harema.

U haremu džamije između ostalih, sahranjeni su:

–          Emin-beg Dalajagić – 1847. godine,

–          Rukija-hanuma, supruga Mahmuda Dalajagić – 1836. godine,

–          hadži Asifa-hanuma, supruga hadži Alage – 1886/87 godine,

–              Alajbegović Behdžet-beg, sin Emin-bega – 1888. godine.

U sklopu harema nalazi se turbe hodže Kape (koje je preneseno sa druge lokacije), gasulhana i abdesthana. Svi navedeni objekti su izgrađeni 80-tih godina 20. stoljeća.

Ukop u harem se više ne obavlja.