Analiza stanja socijalne zaštite u Tuzlanskom kantonu, urađena u posljednjih nekoliko mjeseci i predstavljena danas u Tuzli, pokazala je da socijalnih radnika nema dovoljno, što je problem posebno u uvjetima pandemije koronavirusa.

Na 4.000 stanovnika određene općine trebali bi imati jednog socijalnog radnika, barem tako nalažu propisi u ovoj oblasti, ali situacija na terenu je sasvim drugačija. U TK djeluje 13 centara za socijalni rad uz ustanove za smještaj djece i odraslih.

Manjak zaposlenih

– Niti jedan centar u TK ne ispunjava propisane uvjete. Mi u TK imamo 37 socijalnih radnika, a nedostaje ih više od 70. Također, nemamo dovoljno psihologa, pravnika i drugih članova stručnog tima – kaže Suada Selimović, stručna savjetnica u Ministarstvu za rad, socijalnu politiku i povratak TK.

Pandemija koronavirusa dodatno je podcrtala manjkavosti sistema socijalne zaštite.

– Analiza je pokazala da je pandemija koronavirusa u velikoj mjeri ostavila trag na rad socijalnih radnika i stručnjaka zaposlenih u ustanovama socijalne zaštite, ali i na štićenike. Socijalnim radnicima je ograničeno kretanje i došli smo u situaciju da smo ograničeni u davanju socijalnih usluga, a pri tome ionako imamo manjak zaposlenih u većini ustanova – kaže Vesna Huremović magistrica socijalnog rada i kordinatorica projekta.

Inače, kanton je nadležen da osigura sredstva za ostvaraivanje prava, dakle da obezbijedi novac za isplati različitih naknada, dok su osnivači centara za socijalni rad općine i gradovi kojima pripadaju, pa su oni nadleženi za zapošljavanje.

– Sistem socijalne zaštite u TK mora biti unaprijeđen. Uključiti se moraju svi nivoi vlasti u FBiH, jer je sistem narušeno u tolikoj mjeri da je narušeno mentalno zdravlje zaposlenika – kaže socijalna radnica Amela Tupajić, predsjednica Društva socijalnih radnika TK i menadžerica projekta.

Odvojenost od porodice

Lokalni centri za socijalni rad u TK ne ispunjavaju potrebnu sistematizaciju, a jedno od rješenja je angažiranje dodatnih socijalnih radnika i drugog osoblja, istaknuto je u analizi.

– Osnovna obaveza je da se kantonalni propisi usklade s entitetskim te da se kroz strateški pristup da poseban akcenat na djecu i stara lica. Potrebno je izdvojiti više sredstava za nove oblike socijalnih usloga za djecu, ali i odrasle, posebno osobe koje su ostale bez posla zbog pandemije koronavirusa – kaže Samra Mahmutović iz Zavoda za psihološku i socijalnu zaštitu Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) Tuzla.

Ona je dodala da je najviše socijalnih radnika u Tuzli, a najmanje u Teočaku, ali su svi centri iskazali za angažovanjem dodatnih zaposlenika.

– Za vrijeme pandemije djeca koja su smještena u socijalne ustanove zbog nesređenih porodičnih prilika, nisu mogli kontaktirali s porodicom. S druge strane, online nastava je stavilo dodatni pritisak na tu djecu, koja sa samim odvajanjem od porodice izložena posebnom stresu – pojašanjava Samra Mahmutović.

Analizu stanja socijalne zaštite u TK uradilo je Udruženje građana “Društvo socijalnih radnika TK”, u saradnji s Ministarstvom za rad socijalnu politiku i povratak TK i UNICEF-om BiH, a uz finansijsku podršku Vlade Kraljevine Švedske.

Izvor: Faktor