Nepovoljni vremenski uslovi ove godine godine nisu pogodovali pčelarima. Nestabilno vrijeme, posebno u vijeme ispaše, pčelarima je skinulo je osmijeh s lica. Meda će, kažu, biti za ličnu upotrebu, ali nešto manje za prodaju.

Dugogodišnji pčelar Đulaga Smajić ipak nije toliko razočaran, jer kaže da je to sastavni dio posla i da svako ko se bavi ovom poljoprivrednom granom može ostvariti korist za sebe i porodicu, bez obzira na sezonu. Spojio je ugodno sa korisnim, a uvijek je raspoložen da novopečenim pčelarima pruži savjet, s obzirom da posjeduje ogromno višegodišnje iskustvo. 

„Pčelarim 35 godina. Trenutno imam oko 60 košnica. Nekada sam imao preko 100 košnica. Smanjio sam jer ne mogu sve da stignem, zbog drugih obaveza. Pčelarstvo mi je dodatna djelatnost. U dosadašnjem periodu dosta sam naučio o pčelama“, kaže Smajić.  

Pored proizvodnje meda, bavi se uzgojem matica, propolisa, polenovog praha…

„Sve aktivnosti vezane za pčelarstvo, uglavnom radim za vlastite potrebe. Prodajem samo višak. Selekciju vršim na svom pčelinjaku. Gledam koje su pčele mirne, dobre, medarice. Oduzimam matičnu mliječ, propolis, polenov prah i vosak. Također, proizvodim rojeve koje isto tako prodajem. Uglavnom, zadovoljan sam jer uspijevam da održavam sebe ali i pčele. Moram priznati da imam zaradu od bavljenja pčelarstvom, kao dodatnom djelatnošću. U suštini riječ je o hobiju koji donosi i dodatne prihode“, govori nam Smajić.  

Smatra da se nije teško baviti pčelarstvom, ali je potrebna velika ljubav i  volja.

„Možda na početku izgleda malo skuplje, kad se čovjek počne baviti ovim poslom. Međutim, kada se izračuna da se iz košnica čije je cijena oko 100 KM, a koja traje oko 20-tak godina, može izvaditi i nekoliko tona meda, računica je jasna. Onda vidimo da to i nije tako skupo“, rekao je Smajić.

Dodaje da područje kalesijske općine nema zagarantovanu ispašu zbog čega košnice pčela vozi u Trnovu, kod Teočaka ili na Nišićku visoravan, kod Olova, ali ova sezona nije ispunila očekivanja.

Smajić kaže da se može živjeti od pčelarenja, ali zato treba imati veći broj košnica.

„Ukoliko pčelar ima 100-njak košnica, jedna četvoročlana porodica može skromno živjeti od toga, da održava sebe, ali i pčele. Pčela je specifična, zna se desiti da bude nekoliko loših godina zaredom. Ali zato jedna dobra sezona može popraviti sve to, pa čak i desetak loših sezona“, priča nam Smajić.   

Dodaje da svi oni koji se žele baviti pčelarstvom nemaju razloga za strah, ali trebaju imati jaku volju i biti uporni u ovom poslu.

„ Ko želi da se bavi pčelarstvom ne treba da se plaši. Treba biti strpljiv, uporan… Pčela hoće ubosti, ali daje i med. Dosta je ljudi iz ovog kraja koje sam naučio da se bave pčelarstvom. Neki su dobro uspjeli i imaju rezultate. Međutim, ima i onih kojima se „nešto ne da“. Neće da rade, to je problem“, ističe Smajić.

Naglašava da pčelar mora biti posebno aktivan u vijeme sezone rojenja.

„ U ovom periodu košnice se moraju obilaziti svakih deset dana. Košnice se moraju provjeravati, da se suzbije zarojavanje. Ako ne može, onda ima malo više metoda. Jedna od njih je istresanje kompletne zajednice na satne osnove, vađenje stare matice, zamjena mladom maticom i sve u cilju da se uspije zaustaviti. Svako zarojavanje je šteta za pčelara, prvo što će izgubiti snagu iz sanduka, a drugo što pčele koje se zaroje ne rade kada krene medobranje. Petnaest dana one samo čekaju kada će matica da izađe napolje i onda idu za njom. Ko to ne zna zaustaviti dobije prazan sanduk, ni meda, ni pčela, poručuje Smajić.

Kao jedan od važnijih problema ističe da pčelari s ovog područja nemaju registrovano udruženje koje bi zastupalo njihove interese, zbog čega ne mogu očekivati pomoć državnih organa. 

„Udruženje koje je nekada brojalo 75 članova se ugasilo i pčelari su ostali prepušteni sami sebi. Bilo bi dobro kada bi se obnovio rad udruženja, jer trenutno ne možemo konkurisati za bilo kakve poticaje od države. Ima obećanja da bi moglo biti dobrih poticaja za ovu godinu i šteta je da naši pčelari nemaju priliku da apliciraju za ta sredstva“, ističe Smajić.

Na kraju zaključuje da se bavljenje pčelarstvom isplati, ali da je potrebno mnogo rada, volje i upornosti, koji će u konačnici polučiti odgovarajući rezultat.    

(Pricesagranice/Radio Feral)