Oko davne 1730. godine, dakle u 18. stoljeću, u selu Dubnici kod današnje Kalesije rođen je Ahmed (Mustafe) Dubničanin. Niko od historičara još nije ustanovio gdje je Dubničanin završio školovanje, ali se pouzdano zna da je za muderrisa Gazi Husrev-begove medrese postavljen 12. juna 1765. godine i da je na tom položaju ostao 47 godina, sve do kraja svoga života. Bio je i šejh Husrev-begova hanikaha i vaiz u Baščaršijskoj džamiji. Jedno je vrijeme prepustio mjesto šejha u Husrev-begovu hanikahu hadži Mehmed ef. Razi Velihodžiću, koji je u njegovo vrijeme također bio muderris Gazi Husrev-begove medrese. Četrdeset sedam godina profesure u GHM-u nije imao niko doli hadži Ahmed ef. Dubničanin, a poslije njegove smrti niko nije ovoliko dugo predavao u ovom islamskom zavodu. Treba istaći da su funkcije u svim ustanovama Gazi Husrev-begova vakufa bile nasljedne i da su posljednji službenici po nasljedstvu bili: Hilmi ef. Muftić, profesor Gazi Husrev-begove medrese i hafiz Esad ef. Sabrihafizović, imam i hatib Gazi Husrev-begove džamije.

Ahmed ef. Dubničanin bio je savremenik Mula Mustafe Bašeskije, koji ga ubraja među učene ljude svoga vremena u gradu Sarajevu. Bašeskija za Duničanina tvrdi ”da ne bi uzalud raspravljao niti se bez razloga ljutio, nego je sa svijetom blago postupao. Predavao je blagim glasom. Ni za jednu granu nauke ne bi rekao da je ne poznaje. Bio je sposoban stilističar i logičar.”

Iza smrti ovog kalesijskog alima i muderrisa ostalo je dosta imovine, koju je naslijedila njegova žena Emina-hanuma i sinovi Ibrahim, Mehmed i Abdullah. Posljednji sin duže vrijeme izbivao je iz Sarajeva i nikome nije poznato gdje je u to vrijeme boravio. O tome nema nikakvih pisanih tragova. Iz popisa zaostavštine Ahmed- f. Dubničanina može se sasvim jasno donijeti zaključak da je živio u Šejh Feruhovoj mahali, a to je danas ulica Abdesthana. Umro je 27. maja 1812. godine/15. džumadel-ula 1227. god. po H. Pokopan je na mezaristanu Alifakovac i trebalo bi i danas da postoji-nišan s alimskim turbanom, ukoliko ga žive Sarajlije nisu već sklonili vršeći pokop svojih šehida iz rata od 1992-1996. godine. Na nišanu je bio uklesan sljedeći natpis: Umrli merhum ve magfur Dubničanin hadži Ahmed efendija, muderris, sin Mustafin. Za njegovu dušu (neka se prouči) Fatiha. Godina 1227/1812.

Ahmed ef. Dubničanin je posjedovao bogatu i korisnu biblioteku, a mnoge je rukopise još za svoga života uvakufio za Gazi Husrev-begovu medresu, u kojoj je godinama držao dersove talebi. Na svakom njegovom rukopisu zabilježeno je njegovo ime i klauzula (šart) o uvakufljenju za Gazijinu medresu u Sarajevu. Na osnovu njegove klauzule, pronađeno je 46 svezaka, koji sadrže 90 djela iz raznih znanstvenih oblasti. Alim i muderris Dubničanin uvakufio je trideset djela iz dogmatike (akaida), dva djela iz islamske jurisprudencije (fikha), sedam djela iz filozofije, četrnaest djela iz logike, jedno iz matematike, jedan perzijsko-turski rječnik, pet djela iz arapske sintakse, pet iz stilistike, jedno iz tefsira, osam iz misticizma (tesavvufa), tri iz islamskog prava (usuli-fikha), jedno djelo iz zakonodavstva, jedno iz šerijatsko-pravnih rješenja (fetvi), jedno iz nasljednog prava (feraiza) i četiri djela iz disputacije. Svi njegovi uvakufljeni rukopisi iz navedenih znanstvenih disciplina danas se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.

U popis njegove kućne biblioteke upisano je još 42 sveska rukopisa koji su ostali iza njegove smrti. Ovi rukopisi ne spadaju u prvi popis, jer su to neka druga i drugačija djela, od sasvim drugih autora, a najvjerovatnije su ovom alimu služila kao priručna biblioteka do njegove smrti. Nije poznato kakva je sudbina ovih djela koja su zatečena u njegovoj kući, u Feruhovoj mahali u Sarajevu. Muderris Dubničanin, koji je kalesijskog perivoja vrli dragulj, imao je, dakle, bogatu biblioteku, na čemu mu mogu pozavidjeti i današnji profesori naših medresa, kojima je u novoj kompjuterskoj eri mnogo lakše doći do knjige kao svojevrsnog i odgojnog dobra.

(MIZ Kalesija)