Taylor Irby iz Atlante, Georgia, već osam godina sa suprugom Joshuom živi u Sarajevu.

Uvijek je, kaže, imala želju da putuje i mijenja adrese, a kada je upoznala svog muža, odlučili su da zajedno pronađu neku zemlju u kojoj bi mogli živjeti i stvoriti život iz snova.

– Moj muž je 1999. godine bio u Sarajevu i nikada nije razmišljao ovdje da živi, ali direktor nam je ponudio mogućnost da ovdje radimo na projektu u sklopu organizacije Svaki student. Ovdje smo boravili nekoliko puta i nešto je činilo da se vraćamo svake godine. Možda smo pili vode – priča kroz smijeh Taylor.

Prvu kćerku Izzy Taylor je rodila 2006. godine, zatim se rodio sin Elyah 2007. godine.

– Muž je tada dobio e-mail od svog prijatelja koji je napisao kratku knjigu o historiji BiH, te naveo da se u jednoj rečenici spominje i Adeline Paulina Irby koja je ostavila veliki trag u Sarajevu. Bilo mu je čudno jer se isto prezivala kao i mi. Muž je malo istraživao i saznao da je ona zapravo njegova dalja rodica – prisjeća se Taylor.

U Sarajevo su doselili 2009. godine i tada je njen muž napisao knjigu o svom životu i nazvao je „Susret s Miss Irby“.

– Mislili smo kako nas je Bog poslao ovdje sa nekim razlogom.Vratio nas je oboje ovdje gdje je nekada živjela Adeline Irby. Kada smo dobili treće dijete, dali smo joj ime Adeline. Sada opet u Sarajevu živi jedna Adeline Irby – navodi.

Taylor volontira na Bjelavama

Njihova djeca 11-godišnja Izzy, devetogodišnji Elyah, petogodišnja Adeline i trogodišnja Zoe uče bosanski jezik i BiH smatraju svojom domovinom.

– Oni ovdje odrastaju, imaju puno prijatelja. A mi svake dvije godine nastojimo da odemo u posjetu porodici u Atlanti, a nama u goste dolaze naši roditelji. Moja mama sada uči bosanski i sretna je kada u kafiću kaže: Kafa, sa mlijekom, velika – kaže kroz smijeh Taylor.

Taylor već dva mjeseca volontira u Domu za djecu bez roditelja na Bjelavama. Kaže da je uvijek imala posebna osjećanja za djecu bez roditelja, ali i da je uvijek željela da usvoji dijete.

– Kada smo došli u Sarajevo, čula sam da ima dom, otišla sam u želji da volontiram, ali raniji direktor nije bio otvoren za tu vrstu saradnje. Nakon nekoliko godina čula sam za novog direktora, a mi smo baš u tom periodu započeli proces usvajanja djeteta i ja sam u okviru toga počela čitati puno o djeci bez roditelja, o njihovim potrebama. Učila sam kako pomoći djeci da prevaziđu određene poteškoće. Sa tim sam znanjem otišla u dom i izrazila želju da se družim sa djecom. Kazala sam da ću raditi sve što treba, da ću ih čuvati, nosati. Direktor je rekao dobro, dođite – ističe Taylor.

Od tada se sa djecom druži jednom sedmično.

– Kada sam ušla prvi put u tu prostoriju, bila sam iznenađena, bilo je puno djece i prvo što sam pomislila, ovi ljudi, ove žene što rade ovdje imaju najteži posao na svijetu i imam toliko poštovanje prema njima. One to rade svaki dan, a ja dođem samo jednom. Toliko se od njih može naučiti. I ja sam došla sa mišlju da ću im pomoći, a ustvari sam ja ta koja treba puno da nauči – ističe.

Kada dođe u dom, uzima bebe, daje im flašicu, miluje im kosicu, pjeva im i moli za njih, nastoji se povezati sa njima i pružiti im ljubav i pažnju.

– Ponašam se prema njima kao da su moji. Ovdje sam da učim i da služim bosanskom narodu, a toliko još imam da naučim – kaže sagovornica.

Usvojit će dijete iz Bugarske

U februaru 2016. godine Taylor i njen muž pokrenuli su zahtjev za usvajanje.

– Od tada nastojimo da ispunimo sve zahtjeve koji su stavljeni pred nas. Naša agencija iz Amerike uspostavila je kontakt sa agencijom iz Bugarske i od tada čekamo naše dijete. Proces usvojenja je dug, a mi želimo biti dom za dijete koje neko nije želio. Naša djeca su sretna zbog toga i jedva čekaju – kazala je Taylor Irby.

Kaže da je u Bosni lijepo živjeti, ali onim ljudima koji imaju posao, a ostalima je veoma teško.

– Ljudi se puno druže, imaju više vremena, sve je u blizini, za malo vremena se stigne i na planinu i do mora. Tužna sam zbog korupcije i nadamo se da će biti bolje. Ja nastojim sve svoje vrijeme posvetiti djeci, imam i baštu punu cvijeća, imam psa, pa uživam u jutarnjoj šetnji s njim i u kafi sa dobrom knjigom. Također slikam, obavezno odvojim vrijeme za muža, da izađemo, da popijemo kafu nasamo, porazgovaramo. Imam i najbolje komšije. Bosanci su me naučili značenju riječi polako – priča za Faktor ova Amerikanka.

Od bosanskih jela na njenom meniju je često sataraš i musaka, a sarmu također vole, mada još nije usavršila tajnu dobre sarme.

(Izvor: faktor.ba)