Kao dječak koji je pohađao peti razred osnovne škole, Rifet Suljić i njegova porodica morali su napustiti rodne Kusonje. Takva sudbina bila je većine mještana. Nažalost, u tim ratnim godinama njih 38 izgubilo je život. Najmlađa žrtva, dječak Dževahir imao je samo 10godina kada je ubijen. Mnogi Kusonjci svoje “bolje sutra” našli su u zemljama širom svijeta, a neki u okolnim kalesijskim naseljima kao što je to slučaj sa Rifetom sa početka priče. Neki su se ipak vratili u svoj zavičaj, takvih je danas oko 80.
Trenutno su obnovljene  42 kuće i 5 kuća mještana koji su odselili još prije rata u Čanakčije blizu  Capardi. U selu stalno živi 26 porodica i u Čanakčijama 4 porodice . Službeni povratak je počeo prije 20 godina, a godišnjica povrataka prigodnim programom obilježena je danas.

“Želja nam je bila da skupimo i naš narod iz dijaspore. Da se familija vidi. Da se vide komšije i prijatelji koji se godinama nisu vidjeli.” istakao je Ševal Muminović jedan od organizatora obilježavanja godišnjice povratka.

Iz Kusonja je morao otići i Sajbeg Lokmić. Svoj radni vijek je proveo u Americi, ali kaže da ljepšeg mjesta od Kusonja nema. Nada se, kaže, da će ovakvih manifestacija biti što više.

Godišnjicu obilježavanja 20 godina službenog povratka u naselje u gornjem dijelu rijeke Spreče obogatili su članovi hora Es-Siddik iz Rainaca Donjih te članovi GKUD Halisije Kalesija. Prisutnima su se obratili i Sanel Lokmić jedan od organizatora te imam džemata Caparde Mirsad ef. Sakić . Efendija Sakić prisjetio se dana povratka. U pomenuti džemat i naselje Kusonje došao je 2000.godine, kaže da nije bilo ni mekteba, nije bilo ograde.

U naselju trenutno ima i dvanaestero djece. Odlazak mladih evidentan je ne samo u Kusonjama nego i u cijeloj Bosni i Hercegovini ali ono što je važno jeste da gdje god išli u srcu nosimo mjesto iz kojeg potičemo i rado mu se vraćamo te se trudimo ne zaboraviti one koji su ostali, a takav primjer zasigurno nam daju Kusonjci.