“Od četvrtog razreda osnovne škole molio Boga da u medresu odem. Četiri godine moli sam Boga da upišem medresu. I otac i ja smo imali želju za tim. Brat je želio da idem u drugu školu, ali Allah je odredio da to ovako bude. Mi smo malo zakasnili sa dokumenatcijom. Mi smo poslali dokumente u Sarajevo, ali nakon sedam dana oni nam se vraćaju“- počinje svoju priču za NEON Televiziju, Ševal ef. Kadrić imam džemata Dubrave Gornje.

Efendija Ševal nije odustao nako što su mu vraćeni papiri. Sa ocem je išao u Sarajevo, i spletom sretnih okolnosti postao je učenik Gazi Husrev-begove medrese

“Kad sam se sa ocem vraćao iz Sarajeva rekao mi je, kaži šta hoćeš sad da ti kupim, kupit ću ti. Nisam želio, ništa, samo sam jedva čekao da dođem kući da svima saopštim vijest i da se svi zajedno veselimo“- dodaje efendija Ševal

Kao učenik drugog razreda medrese  za vrijeme ramazana, praksu je obavljao u Sandžaku, u mjestu Draževići.

“Kada sam došao u Draževiće bio je neki stari mekteb. Bio je u ostrugama zarastao, nije ni bio okrečen. S obzirom da sam došao četiri dana prije Ramazana, mještani kada su vidjeli da sam ja došao, da ćemo tu klanjati svi su krenuli da srede mekteb i oko mekteba. Jedni su krčili, drugi podili, treći krečili. Ma to je za nekoliko sati bilo sređeno i uslovno za obavljanje naamaza”-prisjeća se efendija Kadrić te nastavlja
“Po sunnetu je da se muslimani prije džume namaza okupaju. Ja sam zamolio jednog mještana da mi obezbijedi mjesto gdje ću se okupati. Dva sata prije džume pozvao me da odem da se okupam, međutim odveo me u štalu, ja nisam prihvatio jer to nije čisto mjesto, nije po šerijatu. Pitao sam i glavnog imama da mi pronađe adekvatno mjesto gdje ću se okupati, on me je odveo u gasulhanu. Ni to nisam prihvatio, jer još nisam umro da se tu kupam“- kroz smijeh priča efendija.

Oko 70 domaćinstava bilo je u mjestu Draževići tog ramazana 1977.godine . Na početku je na teravije dolazilo oko 5-6 ljudi. Međutim, efendija Ševal počeo je i sa mektebskom obukom, koju je pohađalo oko 70. djece sa kojima je pripremio i prigodan program za obilježavanje 17. i 27. noći ramazana. Džematlije su onda počele pristizati na namaze da nije moglo stati u mekteb, klanjalo se i napolju. Efendija ističe da su bili oduševljeni organizacijom, programom za mubarek noći.

Nažalost dok je bio u Draževićima, Ševalov otac je umro. Novac koji je zaradio obavljajući medresu uplatio je za internat.

“Preostale tri godine završio sam kako sam znao i umio. Snalazio se. Ellhamdulilah pa sam uspio završiti bez roditelja. Nije lahko bilo da jedno dijete sa sela ode u tako veliki grad. Moraš promijeniti način života, društvo.”

Najmlađi sin efendije Ševala Kadrića je hafiz.

“Kada mi je javio da je pred komisijom završio 27 i 28 džuz i da pred komisijom ima polagati 29 i 30 i poziva nas da odemo u Srajevo. Nisam mogao da vjerujem da sam doživio da imam hafiza, dijete hafiza. Toliko sam radostan bio, nisam zna šta da radim od radosti. Plakao sam, ne može insan da odoli u sebi, jer ima neka snaga u čovjeku. Kad su ga proglasili hafizom, ja sam tu fizički bio ali duhovno, ne znam nisam mogao da se skoncentrišem. Hvala Allahu koji me tako počastio“- sa posebnim emocijama govori efendija

Efendija Ševal ističe da je veliko zadovoljstvo kada jedno dijete koje on podučava u mektebu prouči cijeli Kur'an, a najteže svakom mualimu je kada dijete prestane čitati Kur'an, kada u pola prekine pohađati mektebsku nastavu.

S obzirom da je 26 godina imam u džematu Dubrave Gornje Ševal ef.Kadrić mnogo je toga proživio. Mnogo generacija naučio je prvim ajetima, prvim slovima arapskog pisma. Mnogo njih usmjerio je putem vjere.

Priču Ševal ef. Kadrića pogledajte u Ramazanskom programu NEON Televizije