Od svih nekadašnjih bh. sportskih legendi, nekako sam najbliži bio i ostao sa bivšim fudbalerom i trenerom Sarajeva, Fuadom Muzurovićem. Česti su bili susreti sa popularnim Daidžom u Čaršiji, na zajedničkim iftarima, putovanjima, promocijama knjiga, odbrani magistarskog rada… Kao igrača ga se uopće ne sjećam, ali zato kao trenera, itekako, posebno kada je vodio našu najbolju selekciju.

Počeo u Bijelom Polju

Svaka priča o Muzuroviću počinje od njegovog rodnog Bijelog Polja i o njegovim prvim fudbalskim koracima.

“Mada sam bio svestran sportista, opredijelio sam se za fudbal. Moje odluka za fudbal je vezana za moju braću. Pet Muzurovića je igralo za Jedinstvo. U tom periodu sam igrao kao navalni igrač, igrao za reprezentaciju Crne Gore, a onda je uslijedio poziv u Sarajevo”, prisjeća se Muzurović svojih početaka i odlaska u Sarajevo, gdje će igrati od 1964. do 1977. godine.

“U Sarajevo sam došao 1964. i upisao sam Fakultet za sport. Pozvali su me na trening Sarajeva, a trener je bio Franco Lovrić, koji je odmah dao zeleno svijetlo da potpišem ugovor. Bez ikakve kontrolne utakmice, bukvalno na prvom treningu i od tada je počela moja priča o Sarajevu za koje sam odigrao preko 500 utakmica.”

U sezoni 1966/67. Muzurović je sa Sarajevom osvojio titulu prvaka bivše Jugoslavije.

“Vojvodina je prva razbila veliku četvorku, a onda smo mi ponovili taj uspjeh Novosađana. Liga je bila izuzetno jaka i nije bilo nimalo lako biti prvak pored Crvene zvezde, Partizana, Dinama i Hajduka, ali ta naša generacija je uspjela i donijela prvu titulu u Sarajevo. Imali smo sjajnog trenera Miroslava Mehu Brozovića, kojega smo cijenili kao da nam je roditelj, a svi smo bili kao jedna porodica.”

Nakon završene igračke karijere 1977. godine, prvi put postaje trener FK Sarajeva, kojeg je trenirao u tri navrata.
“Kao igrač Sarajeva sam se afirmisao i tako je bilo i kada sam postao trener, a u međuvremenu sam završio Fakultet za sport. Kao trener 1980. godine osvojio sam drugo mjesto u Prvoj ligi nekadašnje Jugoslavije 1980. godine , da bi 22 godine kasnije, kada sam ponovno vodio Sarajevo, osvojio Kup BiH. Cijeli ratni period sam vodio Sarajevo, koje je širom svijeta igralo humanitarne utakmice za BiH. Treba još reći da sam bio i trener Prištine u sezoni 1983/84, te Adane Demirspor 1987. godine.”

Na čelu reprezentacije 

Muzurović je u dva navrata bio selektor bosanskohercegovačke fudbalske reprezentacije. Prvi put u periodu od 1995. do 1998, a drugi put od 2006. do 2007. godine.

“Bilo je izuzetno teško u tom vremenu voditi reprezentaciju. Naša prva utakmica je bila još za vrijeme rata protiv Fortune u Dizeldorfu, a taj meč je dogovorio naš Aleksandar Ristić. To je bila prva naša utakmica, istina humanitarna, a prva zvanična utakmica je bila protiv Albanije u Tirani. Kasnije nam je reprezentacija Italije došla na Koševo, to nikada ne možemo zaboraviti. Mada smo dobili Italijane, ja sam rekao da su u toj utakmici bili svi pobjednici. Nakon te utakmice smo mogli igrati kao domaćini u BiH. Kasnije su uslijedile kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, pa smo igrali onu čuvenu utakmicu sa Brazilom. Tada se još stvarala reprezentacija. I kada sam drugi put dobio mandat dobio sam zadatak da stvaram reprezentaciju, jer znate da u tom periodu dosta ih nije htjelo igrati za reprezentaciju. Ali tada su za reprezentaciju zaigrali Edin Džeko, Vedad Ibišević, Sejad Salihović…”

I dalje na raspolaganju

U periodu između u dva navrata vođenja bh. reprezentacije, Muzurović je vodio niz klubova u inostranstvu.

“Nakon odlaska iz reprezentacije 1998. godine, vodio sam prvo turski Adanaspor, godinu kasnije katarski Al Arabi, zatim se vratio u Sarajevo 2001, da bio onda preuzeo egipatski Al Masry, a potom 2004. godine japanski Cerezo Osaka. Svugdje sam bio pomalo, nisam imao nekog velikog uspjeha, a trenerski hljeb je takav, ako nemaš rezultata, nema zadržavanja, ideš…”

Fuada Muzurovića idalje možemo vidjeti na utakmicama, posebno onim reprezentativnim. Zajedno smo u Sent Galenu gledali utakmicu BiH – Brazil.

“Uz Nogometni savez BiH sam od osnivanja i uvijek ću biti na raspolaganju. Reprezentacija je sve bolja i bolja i sve je bliža odlasku na veliku završnicu. Upravo sada imamo veliku priliku sa selektorom Safetom Sušićem, našim najboljim igračem svih vremena, da se plasiramo na Svjetsko prvenstvo u Brazilu”, rekao je na kraju popularni Daidža, koji danas vrijeme provodi u krugu porodice, a ovaj zimski period na vikendici u Dubrovniku.

Susreti sa Željom 

“Posebne su utakmice bile sa Željom. Istina, više sam uspjeha imao kao trener, nego kao igrač. Ali, ipak, utakmica koju najviše pamtim, bila je ona iz igračkih vremena, kada smo slavili na Grbavici s 2:1. Inače sam imao najviše duela sa Branimirom Jelušićem, s kojim sam bio i ostao veliki prijatelj”, kaže Muzurović.

Trenirao Safeta Sušića

“Kao trener u najljepšem svjetlu sam doživio Safeta Sušića. Moram istaći, možda sam djelimično pomogao Sušiću u njegovoj karijeri, ali zasigurno da je on meni puno pomogao kao treneru. Nekako smo zajedno stasavali, on kao igrač, a ja kao trener”, kaže Muzurović.