Svakog petka pred starom džamijom u Musićima u vrijeme džuma namaza parkiran je jedan žuti Fićo. Još uvijek djeluje svjež iako su pored njega parkirani moderni automobili. Vlasnik ovog automobila penziju je zaradio u Rudniku Đurđevik, gdje je radio kao električar, njegovo ime je Salih Zukić koji ima 77 godina, i svakoga petka iz Šahića sa svojim simpatičnim automobilom dolazi na džumu u Musiće. Uvijek je raspoložen za topao ljudski razgovor, dobrog je i iskrenog srca, a posebice ga raduje razgovor o njegovom limenom ljubimcu koji iza sebe ima jako zanimljivu priču.

Kupio ga je 1984. godine u Sarajevu, kao novog, ali nije bilo jednostavno kupiti nov automobil u to vrijeme. Trebalo je uštedjeti, priča nam Salih, jer on ima neku svoju filozofiju, po kojoj nije dobro nešto što imaš prodati da bi za te pare nešto drugo kupio, najbolje je kad uštediš i kupiš to što želiš. I jeste zaista tako, ljudi poput Saliha predstavljaju žive sehare pune lijepih i zanimljivih priča. Svašta je Salih u svojih sedamdesetsedam godina vidio i doživio, a zdravlje ga, Bogu hvala, dobro služi. I Fićo ga dobro služi, iako je prešao 62.000 kilemetara, a njihovo najdalje zajedničko putovanje bilo je do Kraljeva, kada je išao sinu na zakletvu u JNA. Pomenuh ranije da nije bilo jednostavno kupiti Fiću, u neko vrijeme postojala je lista čekanja, uplatite cio iznos, ili otplatite dobar dio kredita, pa tek nakon nekog vremena odete po svoj automobil, u Tuzlu, Sarajevo, Zenicu ili neki drugi grad gdje stigne kontingent Fića.

Dašavalo se ponekad da su svi bijele boje, te nemate nikakvog izbora, na nekima, pak, ima hrđe, jer su im karoserije dugo stajale na livadi pored fabrike, nekad neki neće da upale, nekad zapinju vrata, ali svemu su naši domišljati ljudi doskočili, i svaki je od tih Fića našao svog vlasnika. Salih je imao takva iskustva, prije nego je krenuo u Sarajevo da kupi automobil, skupio je potrebna tri miliona dinara, ali pred polazak je čuo i vidio vijest da su Zastavina vozila poskupila za neki procenat, te je namakao nedostatak novca i zaputio se u Sarajevo, želio je da njegov Fićo bude tamnocrveni, ali takvog nije bilo.

Jedan nije imao dobro postavljen poklopac motora, drugi i treći nisu htjeli da upale, u najboljem stanju bio je neki sivi, ali ta mu se boja nije dopadala, tražio je dalje i od svih upalio je ovaj oker (žuti), te ga je povezao kući.

U povratku kući, da bi izbjegao udes sa kamionom, udario je u ivičnjak i iskrivio dvije felge, ali nešto kasnije imao je još jednu saboraćajnu nesreću sa ovim automobilom. Sudario se se Renaultom 5, i prisjeća se kako je taj Renault bio više oštećen u udesu nego Fićo. Mala potrošnja i jeftini dijelovi čine ovaj automobil upotrebljivim i u ovim vremenima, a cijena registracije je 330KM. Zastava 750 automobil je koji je zapravo licenca Fiata 600, proizvodio se od oktobra 1955. godine pa sve do 18.11.1985. godine, ukupno je proizvedeno oko 930.000 primjeraka. U Salihovom Fići motor je od 767ccm snage 25KS, a postojao je u ponudi i veći od 843ccm sa 32KS, koji je nosio oznaku 850.

Činio se idealnim za ono vrijeme i puteve, stizao je u najzabitija sela, imao je stražnji pogon, i nikome nije bio tijesan iako je dug svega 3,3 metra. Cijele porodice sa stvarima znale su stati u ovaj mali automobil i prevaljivali su tako duga putovanja s jednog na drugi kraj Jugoslavije. Dosta toga na Fići možete popraviti sami, sve je jednostavno i praktično. Fića se proslavio u mnogim domaćim filmovima, jedan od tih je i Nacionalna klasa do 785ccm , reditelja Gorana Markovića, a naravno Nacionalna klasa bila je najatraktivnija klasa u domaćem auto sportu, tu su se dokazivali majstori volana, a istini na volju bila je to najjeftinija ulaznica u ovaj skupi sport.

Ispričao nam je Salih kako Fiću svi primijete, kako ga zaustave da bi se fotografisali, a često neki pitaju i za cijenu. Ali zalud, Salih ne prodaje Fiću, jer zna da nikada neće moći kupiti idealniji automobil za svoje potrebe. Iako je u garaži, njegov automobil prekirvern je nekom cvjetnom draperijom. Dovoljan je to znak koji govori o ljubavi čovjeka i automobila. Kvarova nije bilo, uglavnom su to sitni kvarovi, troše se gumeni dijelovi, platine, treba nekad zamijeniti svijećice, ulje, filtere i to je sve.

Vremena u kojima ljudi cijene jednostavne i skromne stvari odavno su prošla, najljepši podsjetnik na ta vremena sigurno su ljudi poput Saliha Zukića iz Šahića, i automobili poput njegovog Fiće.

Emir Nišić/zivinice.ba