Došao sam s nožem pod grlom, gledajući smrti u oči, samo da me vide da sam živ, da postojim, kaže u potresnoj ispovijesti za „Dnevni avaz“ Salih Zulfić, bivši diverzant i azilant koji je u četvrtak popodne prijetio samoubistvom uzgradi gdje se održavala redovna sjednica Općinskog vijeća Kalesija.

U zaseoku Zulfići kod Kalesije ovaj demobilisani pripadnik Armije RBiH živi u nedovršenoj kući.

Dao izjavu policiji

– S nožem pod grlom došao sam da bi vidjeli da sam živ. Pored njih 12 sam prošao s nožem u ruci. Dakle, ja sam za njih nevidljiv, oni ne znaju da sam još živ. Na taj čin sam se odlučio jer mi je dogorjelo do nokata, nemam od čega živjeti, nemam šta jesti, ako mi vjerujete… – počinje svoju priču za „Avaz“ Zulfić, koji je od prvog do posljednjeg dana agresije učestvovao u odbrani BiH.

Nakon što su ga sekretar Općinskog vijeća Hajrudin Husejnović i zamjenik načelnika Zijad Kulanić uspjeli uvjeriti da odloži nož, Zulfić je u Policijskoj upravi Kalesija službenicima policije dao izjavu.

– Bili su tolerantni i prijateljski nastrojeni prema meni. Ali, zar ja to ne zaslužujem? Pa i ja sam se borio da oni danas nose policijske uniforme –govori Zulfić.

U ponedjeljak su mu, kako kaže, u Općini Kalesija zakazali sastanak na kojem će se razgovarati o njegovim problemima.

– Ja ne bježim od posla ako ga ima, ali isto tako tražim bilo kakvu vrstu pomoći, jer sam u izuzetno teškoj situaciji –tvrdi on.

Ako sastanak ne urodi plodom, kaže da je spreman na najgore, jer je svoj život halalio 1992. godine.

– Neka ide moja glava, ali sam siguran da će svi obespravljeni poslije mene ostvariti kakva-takva prava – navodi Zulfić.

Ratni put Zulfić je nakon odsluženja vojnog roka u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) dobrovoljno postao član Patriotske lige BiH te je učestvovao u prvim akcijama na zvorničkom Kula Gradu. Kasnije je obišao mnogobrojna ratišta, a formiranjem 5. operativne grupe Drugog korpusa Armije RBiH, postaje pripadnik Izviđačko-diverzantske čete „Panteri”.

– Zajedno sa svojim suborcima učestvovao sam u oslobađanju Gredena planini Majevici, izuzetno značajnom strateškom položaju. Tu sam i ranjen – prisjeća se Salih Zulfić dok nam pokazuje pohvale koje je dobio za iskazanu hrabrost i patriotizam u vrijeme agresije na BiH.

Nakon ranjavanja namjeravali su ga prekomandovati na poslove osiguranja komande, ali se on vratio u diverzante. U miru počinje njegova borba za golu egzistenciju.  Pokazat će se mnogo teža od one ratne.

Živi sam

-Radio sam na građevini, a kako se nije moglo od toga normalno živjeti, 2004. godine odlazim u Francusku gdje sam tražio azil. Tamo ostajem 18 mjeseci, a nakon što sam dobio odbijenicu, vraćaju me u BiH. Naveli su da je BiH stabilna država – priča Zulfić, koji navodi da već godinama boluje od PTSP-a i da zbog doživljenih ratnih trauma i košmara ne može spavati.

– Rat je učinio svoje, moje zdravlje je narušeno. Dva puta sam ranjen, a u ovoj nedovršenoj kući živim sam. Živim s milion negativnih uspomena, krvoprolićima, borbom… Svoje utočište sam tražio na Zapadu, jer sam u državi za koju sam se borio bio nevidljiv. Vraćen sam ovdje da skapam od gladi, jer nemam nikakvih primanja. Bio sam ratni vojni invalid, ali su mi i to pravo ukinuli –kaže očajni Zulfić

Deportiran iz Njemačke

Prošle subote Salih Zulfić je nakon 11 mjeseci provedenih u Magdeburgu u Njemačkoj deportiran u BiH. Njemačke vlasti mu, nakon što su pooštreni uvjeti za azil državljanima BiH, nisu odobrile azil, a on je u četvrtak otišao na sjednicu Općinskog vijeća. – Govore da sam svojim potezom šokirao političare. Oni su mene šoki – rali i sve one koji su obespravljeni, zaboravljeni, nezaposleni… – ističe Salih Zulfić.