Gradivo koje je naučio u osnovnoj školi Fadil Ćasurović iz Sela Gračanica sjeća se i sa svojih 77 godina. Pamćenje ga dobro služi, dobro se sjeća pjesama, događaja, imena i datuma. Od djetinjstva se druži sa knjigama, dobrog je zdravlja i sa osmjehom na licu prisjetio se stihova koje je naučio. Kao i u vrijeme školskih dana, od riječi do riječi, bez ijedne greške, izreciotovao je pjesmu “Pačija škola”.

Bio je najbolji đak iz matematike, pa je tablicu množenja savladao u drugom razredu. Gradivo je učio pod jednom kruškom sa svojim prijateljem Bajrom kada bi se vraćali iz škole. Bili su dobri i vrijedni đaci.

“Ima jedna kruška takiša, eno je i sad, kažem čovjeku nemoj da bi je posjekao, pod njom smo ja i moj komšija Bajro uvijek kad idemo iz škole tu bacimo knjige, ma nije ni bilo knjiga, bile pisaljke, obrišeš pa ponovo napišeš. Samo su bile knjige za učenje, teka nije bilo. Ja i Bajro zaigramo se uvijek pod tom kruškom, pa onda tu i učimo tablicu množenja”-kazao je Fadil.

Njegovo djetinjstvo obilježili su teški dani, od samog rođenja život mu je bio borba. Fadil je rođen 1941. godine  u vrijeme kada je bilo ratno stanje. Tada je njegova porodica živjela u Tupkoviću iz kojeg su morali izbjeći. Majka ga je kao bebu morala ostaviti, jer nije mogla ga nositi sa sobom. Ratno vrijeme, borba za sopstveni život, ali i život svog brata, sestra Kada se vratila po Fadila i spasila mu život.

“Moja mati nije mogla da ponese mene, ponijela je starijeg brata koji je bolovao tifus. Njega je ponijela i kada je došla školi, našla je moju sestru Kadu, imala je oko 20 godina i koja se vratila pod kišom metaka, pucalo se na sve strane i spasila mi život.”

S godinama  sve mu je teže govoriti o onome što ga je zadesilo tokom djetinjstva. Sa suzama u očima i dubokim uzdahom, pričao je o majci koja je u tom trenutku morala donijeti tešku odluku.

Svakom djetetu najljepše je dječije doba, Fadil ističe da je njegovo djetinjstvo bilo teško, ali i lijepo. Upravo zbog svega što mu je život priredio danas može da se sjeća i priča o tome. Kao dijete čuvao je stoku u sprečkom polju.

” Ja sam išao za govedima bos, goveda idu po bari, a ja ne mogu kroz baru proći, nego se popnem na ogradu, pa ogradom idem, a  na nogama sve trnovi, nije bilo prije ni opanka”-rekao je Fadil.

Teška vremena su iza ovog čovjeka, i u tim vremenima uspio je da svoju djecu školuje. Ima dvije kćerke i sina, koji su završili fakultete u Sarajevu. Kao uzoran i vrijedan domaćin i  mještanin Sela Gračanica bio je izabran i za predsjednika MZ.

Za svoju dušu voli da zasvira šargiju, ali i sviralu. Šargiju je počeo svirati 60-tih godina, a sa nama je podijelio i zanimljivu priču kako je kupio prvu šargiju.

Životnu priču Fadila Ćasurovića, njegovom dočeku Ramazana, sviranju šargije, moći ćete pogledati u ramazanskom programu NEON televizije.