Vijest se u bh. i regionalnim medijima proširila poput požara neposredno pred novogodišnje praznike. Miroslav Stevanović, 22-godišnje desno krilo nogometne reprezentacije BiH, bio je pred potpisom za špansku Sevillu. Stevanović je do sada svoju karijeru gradio u novosadskoj Vojvodini a preporuke za odlazak u Španiju vjerovatno mu je dao i suigrač iz novosadskom tima Dejan Vukićević, koji je igrao u Sevilli.

Stevanovića se dugo selilo iz kluba u klub, posebice nakon što je proglašen najboljim igračem prvog dijela srbijanske Superlige. Očekivalo se da ode u Bundesligu, gdje je nekoliko timova već iskazalo interes za njega, no na prelazu iz stare u novu godinu Stevanović je postao suigrač svog kapitena iz reprezentacije BiH Emira Spahića u Sevilli. Ali isto tako i Ivana Rakitića, reprezentativca Hrvatske čiji su roditelji rodom iz BiH.

“Velika mi je čast i zadovoljstvo što sam prešao u ovako velik klub i moram priznati da je ovo velik korak u mojoj karijeri. Daću sve od sebe da pomognem klubu da prevaziđe rezultatsku krizu i opravdam povjerenje. Jedan od najzaslužnijih za moj dolazak u Sevillu je kapiten ekipe i moj sunarodnik Emir Spahić, ali i hrvatski reprezentativac Ivan Rakitić“, rekao je Stevanović na svojoj prvoj konferenciji za novinare nakon potpisa za Sevillu.

Stevanović je rođen 29. jula 1990. u Zvorniku i znalo se da će ove zime napustiti Srbiju. Htjeli su ga uglavnom Nijemci, Wolfsburg i Hamburg SV, ali je u posljednje vrijeme bio povezivan i sa odlaskom u Schalke 04 iz Gelsenkirchena. Mlad, odličan tehničar. Prodoran, nevjerovatno brz i iznimno nogometni drzak. Pritom još i jeftin. Za njega je trebalo platiti 1,2 miliona eura. Pola miliona manje nego što je procijenjen na nepouzdanom, ali ipak citiranom Transfermarktu.

Nekoliko dana prije no što će otići u Sevillu Stevanović je srbijanskim medijima dao intervju u kojem je kazao kako će biti sretan ako na zimu ode u Bundesligu. Što je u skladu sa tradicijom Vojvođana koji su uglavnom igrače prodavali na tom tržištu. Međutim, preokret se desio gotovo preko noći kada se Sevilla odlučila kockati i kupiti mladića koji je sa 22 godine postao gotovo pa standardan reprezentativac BiH.

Sevilla ga je htjela dovesti tek na ljeto, no kako se povrijedio Piotr Trochowski i kako su njemački klubovi sve jače stezali, doveden je već ove zime. Razlog? Prijateljske i utakmice kvalifikacija za SP sa reprezentacijom BiH, brzina i sposobnost driblanja u trku. Ali i visina od 1,80 metara. Iako je Sevilla zbog ekonomske krize u Španiji blizu nelikvidnosti, uprava kluba na čelu sa predsjednikom José María del Nidom u Stevanoviću je vidjela bingo tiket, našla je novac u investicijskim fondovima i uložila u igrača koji im je zalog za budućnost.

“Sevilla pravi tim za naredne godine jer većina igrača koji su osvajali evropske kupove i igrali važnu ulogu u španskom prvenstvu je na izmaku snaga“, kaže nam Menaf Kodro, menadžer koji je Stevanovića, a ranije i Spahića i doveo u Sevillu. Brat Mehe Kodre priča kako je Sevilla mjesecima pratila Stevanovića, na utakmicama reprezentacije ali i srbijanske lige. „Bili smo, mislim na šest utakmica. Posljednji put smo bili u Beogradu. Sa mnom je tada bio sportski direktor Seville na utakmici u kojoj je Vojvodina pobijedila Crvenu zvezdu a Stevanović dao gol i bio najbolji igrač. Tada su i prelomili da ga kupe. Posebno što su znali da ima ozbiljne ponude iz austrijskog Salzburga, iz nekoliko njemačkih klubova i Rusije.“

Kodro kaže kako je Sevilla klub koji ima jedan od ozbiljnijih skautinga u Španiji te da niti jedan igrač koji potpiše ugovor s ovim klubom nije doveden slučajno. „Trajalo je to mjesecima, bilo im je ponuđeno nekoliko igrača, ali su oni pratili baš Miroslava. Inače ih često obilazim, stekao sam povjerenje nakon transfera Spahića koji se za Sevillu pokazao kao pun pogodak i tako su odlučili da napravimo ovaj posao.“

Uvjeren je kako će, iako ga pripremaju za narednu sezonu, Stevanović odmah dobiti priliku da pokaže šta zna. „Nadam se samo da neće izgoriti, inače se nimalo ne brinem za njega. On je sjajan momak, miran i povučen van terena, dok se kada igra potpuno transformira. Uostalom, pobrinut će se za njega i Spahić, on je poput bagera, razgrće sve pred sobom i otvara prostor za ostale“, kroz smijeh će Kodro.

Sevilla je odmah isplatila Vojvodinu, što je pomalo neobično, jer se kriza, izuzev u Barceloni i Realu, već itekako osjeća među španskim klubovima. U najtežoj je situaciji Malaga, ali i ostali već osjećaju posljedice. „Sevilla zasada nema problema sa plaćanjem, ali imaju ostali. Čak 70 procenata ugovora iz prošle godine nije isplaćeno, a to je zaista zabrinjavajuće“, zaključit će Kodro.

Miroslav je nakon uspješno obavljenih liječničkih pregleda potpisao petogodišnji ugovor sa Sevillom. U Vovodini je najčešće igrao na poziciji bočnog desnog ofanzivnog veziste s koje je na 69 mečeva postigao 12 golova u srbijanskoj Superligi. “Uglavnom sam igrao na desnom boku, ali mi nije problem da igram i po lijevoj strani ili u sredini. Važno mi je da igram i da budem ekipi na raspolaganju. Ne volim mnogo da pričam o sebi, već želim da se pokažem na terenu i tako natjeram navijače da me zavole i poštuju. Nadam se da ću uspjeti u tome i da ću pomoći ekipi da se vrati na pobjednički kolosijek”, kazao je na konferenciji za novinare.

Dobio je dres s brojem 18, a čuveni trener Michel mu je kazao šta očekuje od njega. „Moja pozicija bitno će se razlikovati od one koju sam imao u Vojvodini. Igraću u sredini, bliže golu, a po potrebi i na lijevom boku. Mjesto pored desne aut linije rezervisano je, naravno za Jesusa Navasa.“

Navijačima novosadskog kluba je poručio: „FK Vojvodina je stvorila Miroslava Stevanovića kao igrača. Da me ljudi iz Vojvodine nisu 2008. doveli u klub, ko zna šta bih sada bio. Pružili su mi vrhunske uslove i šansu da učim i napredujem, i ja sam im u tome neizmjerno zahvalan. Ipak, jedna osoba zaslužuje da je sa najvećim poštovanjem pomenem i pamtim. Predsjednik kluba, gospodin Butorović mi je bio kao drugi otac. Vjerovao je u mene, podržavao me u trenucima krize i to je, na moju sreću, dalo rezultate. Hvala Vam puno, gospodine Butoroviću, za sve što ste učinili za Miroslava Stevanovića, hvala i svim članovima uprave kluba koji će zauvijek ostati moj.“

Gospodin Butorović je Ratko Butorović, predsjednik kluba u kojem je donedavno igrao Stevanović i jedan od najživopisnijih likova ne samo u srbijanskom nego i u regionalnom nogometu. Nadimak mu je Bata Kankan, ljubitelj je lakovane i drečave garderobe i obuće: jednom prilikom se, 2008. godine, našao iza rešetaka zbog namještanja rezultata. Saznalo se da je sudijama trebalo da isplati 4.000 eura, koje je, u slengu, zvao „četiri kila pečenja”.

Butorović je svoju karijeru počeo još prije tridesetak godina kako tjelohranitelj u Beču. Tu se navodno intenzivno družio sa Đorđem Božovićem Giškom, ubijenim komandantom Srpske garde. Sredinom ‘80-ih vratio se u Srbiju. Saznalo se da je promijenio prezime, upravo po povratku sa „školovanja na životnom univerzitetu”, kako takve osobe zovu svoj boravak u inostranstvu, koji obiluje mnoštvom sumnjivih priča i indicija. Umjesto Buturović, postao je Butorović. Na taj korak se navodno odlučio pošto pod pravim prezimenom nije mogao da računa na gostoprimstvo u Njemačkoj, Austriji i još nekim zemljama zapadne Evrope. (slobodnabosna)