Godišnjica stravičnog zločina obilježava se danas u Višegradu, gdje su snage Vojske Republike Srpske (VRS) zarobile, a potom zapalile više od 70 bošnjačkih civila – žena, djece i staraca.
U kući Mehe Aljića na Bikavcu je 27. juna 1992. godine živo zapaljeno više od 70 civila, pretežno žena, djece, staraca i iznemoglih osoba. Članice Udruženja “Žena žrtva rata” i članovi porodica žrtava danas će zajednički, na mjestu stratišta, proučiti Fatihu i položiti cvijeće.

Članovi udruženja, porodice i prijatelji nastradalih obizale i gradsko mezarje Stražište, gdje je postavljeno spomen-obilježje u znak sjećanja na zločine počinjene u Višegradu.

Na obilježavanju skupa bit će i Esad Tufekčić koji je na današnji dan izgubio cijelu porodicu, među kojima i petogodišnju kćerku i jednogodišnjeg sina.

“Ništa se nije promijenilo, 26 godina nosim istu bol, ista očekivanja i istu nadu da ću naći nešto od posmrtnih ostataka svojih najmilijih. Ništa, sve je uklonjeno. Pored svega toga zločinci ismijavaju žrtve, a od njih se prave heroji. Takva je situacija u zemlji, nažalost”, kazao je u jučerašnjem razgovoru za Klix.ba Esad Tufekčić.

Naveo je da je pravda veoma spora, ali da žrtvama predstavlja satisfakciju kada neko od zločinaca bude osuđen.

“Drago mi je što je Radomir Šušnjar izručen Bosni i Hercegovini. Drukčije je kad vidimo i dočekamo da se zločincima donese presuda i da odgovaraju koliko-toliko. Mada su to sve mizerne kazne”, rekao je Tufekčić.

Nakon svega Tufekčić ne osjeća nikakvu mržnju, a kaže da silom prilika ode u Višegrad gdje i dalje kontaktira s komšijama Srbima.

“Ne mogu ih sve stavljati u isti koš. Svugdje ima i dobrih i loših ljudi. Radi budućnosti, naročito ove omladine, uvijek sam spreman da pružim prijateljsku ruku. Ako mi neko ponudi prijateljstvo, spreman sam da ga prihvatim. Ali problem je kad nema pokajanja, problem je u savjesti ljudi”, poručio je Esad Tufekčić.

Mnogi pripadnici Vojske i policije RS te paravojnih formacija, koji su počinili zločine u Višegradu, i danas su na slobodi. U Višegradu je ubijeno blizu 3.000 Bošnjaka, od toga 128 djece.