Stari zanati u sadašnjem vremenu savremenih tehnoloških dostignuća sve češće i brže iščezavaju i malo je mladih ljudi koji se opredjeljuju za njih, jer ih smatraju da uveliko pripadaju prošlosti, međutim, ipak, ima izuzetaka.
Jedna od takvih mladih ljudi je Prijedorčanka Milanka Pilipović-Radulović, vlasnica vunovlačarske radnje. Za Anadolu Agency (AA) je kazala da su se njeni roditelji bavili istim poslom i da nije nimalo slučajno što se opredijelila i ona za njega, dodavši da je vrijeme pokazalo da nam je ovaj stari zanat, poput nekih drugih još uvijek potreban i da ih trebamo sačuvati. Njena porodica se počela vunovlačarskim zanatom baviti prije 30 godina.
Moga oca nije kao mnoge privlačilo ugostiteljstvo i trgovina, već djelatnost koja mu je bila potpuno nepoznata i 1987. godine počeo se u jednoj maloj radnji i na jednoj maloj mašini baviti ovim zanatom, koji je bio nekarakterističan za ove prostore, rekla je Milanka. U prostorima sadašnje radnje opremljene neophodnim mašinama i drugom opremom, u kojoj je zaposleno 10 radnika, odvija se kompletan proces prerade vune, od pranja, sušenja, češljanja, predenja i bojenja, pa do pakovanja. Prema Milankinim saznanjima njihova radnja je jedina u Bosni i Hercegovini koja se bavi ovom djelatnošću.
U njoj se mjesečno preradi dvije tone vune od stočara, naših kooperanata sa prijedorskog područja, Manjače i Grmeča, koji uglavnom uzgajaju ovce, pasmine pramenka, čija je vuna izuzetno kvalitetna. Nju neopranu otkupljujemo po cijeni od 50 pfeniga po kilogramu , navela je Milanka.
Otac joj je prije nekoliko godina predao radnju na upravljanje, a ona ističe da ni to nije nikakvo iznenađenje, jer je još kao dijete, pomažući roditeljima u obavljanju manjih poslova u radnji, godinama sticala i stekla znanje iz ovog zanata. Mi smo registrovani kao zanatska radnja i zbog toga nismo u mogućnosti plasirati proizvode izvan Bosne i Hercegovine, tako da smo za sada upućeni na njeno tržište i mogu reći da smo sa njim zadovoljni. U našoj zemlji nema nijedne tvornice tekstila, pa se tako predivo proizvedeno u radnji najviše koristi u kućnoj radinosti za pletenje odjevnih predmeta, te čarapa i priglavaka, a ono je izuzetno za izradu kvalitetnih tkanih staza, vunenih tepiha, pa i čvoranih tepiha , naglašava Milanka.
Cijena prediva se kreće od 13 do 19 KM po kilogramu, a najtraženija su bijele i sive boje. Vlasnica ove radnje kaže da se od bavljenja vunovlačarskim zanatom može obezbijediti solidna egzistencija. „Svako ko želi da radi i da se trudi, može od ovog zanata i živjeti. Napominjem naravno da radimo puno čitave godine i radimo malte ne po čitave dane i dobro je“, rekla je ona. U ovoj radnji planiraju da u bliskoj budućnosti počnu sa proizvodnjom vunenih jorgana i tkanih staza.
3°