Kalesija se od 2. maja 1992. godine našla među prvim bosanskohercegovačkim gradovima na udaru velikosrpskog agresora, a 11.maja iste godine grad Kalesija sa teritorijem istočno od rijeke Bjeljevac izuzev naselja Zukići i Jajići okupirani su. Zahvaljujući organiziranim iako slabo nauružanim borcima, okupacija naše općine trajala je samo 12 dana. Kalesija je oslobođena na današnji dan 23.maja 1992.godine i postala prvi oslobođeni grad u Bosni i Hercegovini. Zbog toga ovaj datum budi velike uspomene kod svih Kalesijaca i proglašen je Danom općine.

Polaganjem cvijeća na spomen obilježje i Svečanom sjednicom Općinskog vijeća Kalesija obilježen je Dan općine . Načelnik Sead Džafić istakao je značaj oslobađanja Kalesije za cijelu Bosnu i Hercegovinu, jer bitka na Bijeljevcu spriječila je agresora u njegovim ciljevima a to je da dođe do aerodroma u Dubravama, odnosno da se spoji sa svojim snagama u Tuzli i dalje da se izvrši spajanje prema Ozrenu.

Osim načelnika Džafića na Svečanoj sjednici prisutnima se obratio predsjedavajući Općinskog vijeća Kalesija Enes Idrizović koji je kazao da je 23.maj rođendan nove Kalesije te sve njene građane pozvao na jednistvo i zajedništvo u ime najhrabrijih sinova koji su zaslužni za slobodu i mir koji danas imamo. Prisutnima se obratio i ministar u Vladi TK Mufid Klinčević i general Mirsad Gutić.

“1992.godina strašna godina, izuzetno teška. Mi smo bili slabo naoružani ali smo bili jedinstveni i znali smo šta želimo. Bili smo puni volje da oslobodimo svoj grad” između ostalog je kazao Gutić.

Kao i svake godine povodom obilježavanja jednog od najznačajnijih datuma za našu lokalnu zajednicu dodijeljenja su i priznanja. Medalja sa zlatnim grbom uručena je Emini Mujanović dvadesetpetogodišnjoj književnici iz Hrasna Donjeg koja boluje od distrofije mišića a i za sebe ima pet objavljenih knjiga. Plaketu sa zlatnim grbom općine Kalesija” dobili su Gazibegović (Mustafa) Jusuf iz Prnjavora – posthumno, Mehmedović Smajl iz Rainaca Donjih i Imamović Šefik iz Vukovija Donjih.

Podjećanja radi, u ratu je na području (današnje) kalesijske općine poginulo 107 civila, među kojima je bilo i djece. Živote je izgubilo 286 boraca Armije BiH. Na stotine je invalida rata. Uništeni su industrijski i drugi privredni objekti. Sve džamije i mektebi u istočnom dijelu općine zapaljeni su ili su „sravnjeni sa zemljom“. Škole, ambulante, dom zdravlja, dom kulture, bukvalno svaki objekat u centru Kalesije bio je manje ili više devastiran. Popaljena su i uništena mnoga sela istočnog dijela kalesijske općine. Stanovništvo je pobijeno, prognano, izbjeglo ili raseljeno.