Poštovani prije svega možete nam se predstaviti?
Elvir Rožnjaković, rođen u Kalesiji gdje sam završio osnovnu školu, a gimnaziju Meša Selimović i Pravni fakultet sam završio u Tuzli. Cijeli svoj životni vijek sam proveo u Gornjim Vukovijama, gdje i danas živim sa svojom suprugom i djetetom. Govorim engleski i njemački jezik.
Koliko ste dugo u politici i da li je SBB Vaš prvi izbor?
Političku karijeru sam započeo 2012. godine u Savezu za bolju budućnost, gdje sam obavljao funkcije člana Kantonalnog i Izvršnog odbora SBB-a TK, člana Glavnog odbora SBB-a BiH, te predsjednika Općinske organizacije SBB-a u Kalesiji četiri godine.
Na Lokalnim Izborima 2016. godine bivam izabran u Općinsko vijeće Kalesija. Kao što možete i zaključiti, SBB je jedina stranka čiji sam aktivni
Finansijska pismenost stanovništva u BiH kontinuirano dobija na važnosti, s obzirom na ubrzan razvoj sektora finansijske intermedijacije, putem kojeg su građani izloženi sve većoj ponudi raznovrsnih finansijskih proizvoda, i s obzirom na činjenicu da novi proizvodi sve više ciljaju slojeve stanovništva koji tradicionalno nisu bili aktivni učesnici tog procesa, poput djece školskog uzrasta.
Danas je teško zamisliti život bez korištenja finansijskih proizvoda i usluga, poput tekućeg računa, debitnih i kreditnih kartica, kredita, osiguranja, lizinga…
Imajući to u vidu, kao i činjenicu da društveno odgovorno poslovanje predstavlja jedan od njenih osnovnih principa rada, Centralna banka Bosne i Hercegovine (CBBiH) provodi aktivnosti usmjerene na finansijsko opismenjavanje
Sanela Fazlić rođena je 17.3.1996., u Tuzli, gdje je završila Srednju medicinsku školu, smjer farmaceutski tehničar. Trenutno je student na Medicinskom fakultetu u Tuzli, Odsjek zdravstvenih studija. Nedavno je iz štampe izašla njena prva knjiga „Prvi osmijeh islama“, u kojoj pokušava skrenuti pažnju kako se treba ponašati prema drugima i da su osjećaji drugih ljudi jednako važni i kao naši.
”Ne treba da nas žalosti i oduzima elan ako je neko prema nama loš, ne trebamo negdje duboko u sebi osjećati krivicu ako neko nama blizak ne razmišlja kao mi, i nema isti stav i isto razmišljanje prema ovom prolaznom svijetu. Jednostavno je, treba pokušati osmijehnuti se i pokušati učiniti dobro svakome, miriti ljude, i shvatiti da opraštanje nije slabost, već hrabrost”,
Bosanskohercegovačka manjinska zajednica na području Kraljevine Danske jedna je od najbolje integrisanih i organizovanih u ovoj zemlji. Posebno se mladi Bosanci i Hercegovci ističu u danskom društvu zbog velike zainteresovanosti za visoko obrazovanje, ali i politički angažman, o čemu govori Meho Selman.
Ovaj Prijedorčanin u Danskoj poznat je kao prvi stranac koji je ušao u regionalni parlament Južne Danske.
Selman je rođen 1971. u Prijedoru. Do početka rata u Bosni i Hercegovini bio je student Veterinarskog fakulteta u Sarajevu. Nakon što se početkom rata vratio u svoj rodni Prijedor, bio je uhapšen i odveden u logor Omarsku, a kasnije i u Trnopolje. U Dansku dolazi 1993. godine.
Trenutno obavlja funkciju porotnika na Prvostepenom gradskom sudu grada Odensea, a također je sindikalni
U ramazanskom intervjuu za portal Akos.ba, sa Fahrudinom Sinanovićem, direktorom JU BKC “Alija Izetbegović” u Kalesiji, smo razgovarali o ramazanskim danima, ljepotama i blagodatima, uspomenama i porukama.
Razgovarao: Nedim Botić
U zadnjoj smo trećini ramazana. Kako kod vas protiče ovaj mubarek mjesec?
– Prebrzo prođe ovih dvadeset i nešto dana. Iako se posti više od 18 sati, nema nikakvih poteškoća kada je riječ suzdržavanju od jela i pića. Kada me neko pita: „Kako sa ramazanom?“ – imam običaj kazati: „Eh, da je sve k'o sa ramazanom, bila bi milina jedna.“ Znate, kad vam u kuću dođe drag gost, a vi ste svjesni da on neće dugo ostati, to vrijeme vam tako brzo prođe. Tako je i sa ovim ramazanom.
Šta vam prvo padne na um kad spomenemo ramazan?
– Naravno,
Vlasti RS-a nikada nisu bile za podršku povratku „svi na svoje“. Čak su se protivili i povratku Srba u FBiH. Taj otpor je naštetio svima. U odnosu prema Bošnjacima ta neka vrsta diskriminacije i pritiska na povratnike se nastavlja svih ovih godina
Federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Edin Ramić u intervjuu za Faktor govori o potrebi razvijanja dugoročno održivih projekata i smanjivanja ovisnosti povratnika o pomoći, saradnji s humanitarnim organizacijama, zatvaranju kolektivnih centara, ciljevima Ministarstva u budućem periodu i odnosu vlasti RS-a prema povratnicima Bošnjacima.
FAKTOR: Sredinom prošlog mjeseca imali ste susret s predstavnicima Katarskog razvojnog fonda i humanitarne organizacije Qatar Charity. Da li je bilo konkretnih dogovora o saradnji?
RAMIĆ:
Udruženje “Korak” formirano je u decembru 2007. godine, na inicijativu grupe mladih ljudi. Na početku rada, osnovna svrha udruženja bila je da djeluje u pravcu zaštite i unapređenja elementarnih uslova življenja sa posebnim naglaskom na aktivno učešće mlađe populacije stanovništa.
Ove godine udruženje “Korak” će obilježiti osmu godinu postojanja, a oko devedeset članova će slaviti rad i uspjeh koji su postizali zadnjih godina, zbog čega je NEON Televizija odlučila napraviti intervju sa sekretarom Edisom Mešićem.
-Edise, koliko je članova imalo ovo udruženje na samom početku?
Prilikom formiranja udruženja, šesnaest članova je činilo Skupštinu i zapravo to su osobe koje su formirale ovo udruženje i koje su sprovodile aktivnosti udruženja
Posljednjih nekoliko mjeseci u Kalesiji se vodi pravi „rat“, kada je u pitanju Ramiz Baručić te pojedini vijećnici u OV Kalesija. Njemu vijećnici zamjeraju to što je od Općine Kalesija dobio zemljište gdje je otvorio navodno „kafanu“, iako u papirima koje je izdala Porezna uprava jasno piše da je riječ o objektu brze prehrane. Čak mu zamjeraju i to što je navodno „oteo“ od škole sedam kvadrata zemljišta te ušao u njihovo dvorište. Ramiz Baručić je vijećnik u OV Kalesija, a on smatra da svi ovi napadi imaju veze sa politikom.
Ramiz Baručić rođen je 1.maja 1964.godine u zvorničkom selu Kamenica. Njegov otac Ibrahim umire, kada je on imao svega devet godina, a majka četiri godine gasnije. Ostaje sa braćom da živi, prepušten sudbini i komšijama.
Zahvaljujući
Enver Husić bio je zarobljen u mjestu Sandići 12. jula 1995. godine. Enver se pojavljuje na sminku iz iste godine kada je kako kaže Enver “četnik natjerao čovjeka ispred mene da skine majicu.”
Danas Enver učestvuje na Marš mira, nije ovo ni prva ni posljednja godina da će proći Putem spasa.
-“Bio sam zarobljen među 1000 ostalih ljudi koji su kasnije ubijeni u zemljoradničkoj zadrugi u Kravici. Kada smo stigli na livadu, jedan od njih je uperio prst u mene, psovao je a potom mi je naredio da uzmem dva kanistera i idem da donesem vode pa da mu se javim. Otišao sam, 200 metara od te livade nalazio se izvor vode, na putu do tog izvora na desnoj strani nalazila se kuća, dvije žene su uglavnom odvajale ljude i vodile ih u tu kuću, čuli su se jezivi krici.”
Nakon
Eldar Imamović iz Donjih Vukovija ima dvadeset i jednu godinu. Eldar trenutno studira na Univerzitetu u Beču “Tu Wien”, prije toga proveo je godinu dana u Sarajevu na Arhitektonskom fakultetu.
Pored studiranja, Eldar se bavi i crtanjem koje je za njega bilo samo hobi, ali sada mu predstavlja čvrstu podlogu za kretanje u bilo kojem tehničkom i umjetničkom izražavanju kroz arhitekturu.
Eldar je odvojio vrijeme kako bi razgovarao s nama o njegovom odlasku u Austriju, te o razlikama između studiranja u Bosni i Hercegovini i Austriji.
-Eldare, možeš li nam nešto ispričati o sebi?
-“Imam dvadeset i jednu godinu. Pohađao sam Osnovnu školu “Jala” u Tuzli. Srednju školu JUMS “Građevinsko-geodetsku” završio sam 2013. godine. Poslije toga upisao