NEON Televizija - Kalesija Online - Živinice - Zvornik

Archive: Kolumna Subscribe to Kolumna

FOTOREPORTAŽA: Žepa mjesto u kojem je život uspavan

Written by | 10. Maja 2016. | Komentari isključeni za FOTOREPORTAŽA: Žepa mjesto u kojem je život uspavan
zepa_7
Postoji to neko vrijeme koje nam je dato da odživimo čudo zvano život i kada to vrijeme istekne niko ga ni na kakav način ne može produžiti. Ljudi su i prije i poslije nas probali život i otišli tamo odakle se niko nije vratio. Taj svijet iza zavjese je nešto što stotinama godina golica ljudsku maštu i o njemu ništa, osim pretpostavki ne znamo. Trudimo se biti što bolji i to je to. No nije to ono čemu nas put vodi. Život mudro, a počesto i podmuklo krade vrijeme koje nam je dato, troši ga u ništa, u prazne dane, u čekanja boljeg sutra u beskonačno mnogo jednačina sa obaveznim nepoznatim. Dani se redaju, teku godine. Ne mislimo baš mnogo o tome, jer ne znamo i ne možemo drugačije. Tako je kako je, i rijeka teče pa je tako i sa životima. Slično je kada imamo dosta

Oprostite na mišljenju: Prođe život dok stojiš u redu…

Written by | 5. Maja 2016. | Komentari isključeni za Oprostite na mišljenju: Prođe život dok stojiš u redu…
guzva
Haman da nam nema druge nego se pomiriti sa činjenicom da ćemo dobar komad života provesti u nekom redu čekajući da nam hladni birokrata (uglavnom nečiji sin, kćerka, snaha ili zet…) udari nekakav muhur ili ti pečat. Red koji konstantno postoji i neumoljivo traje na mjestu gdje se ovjeravaju zdrastvene knjižice u našoj maloj opštini je čisti fenomen. Nikoga nije briga što u uskom, zagušljivom hodniku do iznemoglosti stoje i čekaju, stariji ljudi, žene sa bolesnom djecom, veliko i malo, onaj kašlje, drugi ima temperaturu a birokrata iza vrata polahko i detaljno udara svoj pečat bez kojeg te neće primiti na liječenje. Čudo jedno, da ti redovi traju tolike godine i da ih niko od umnih vijećnika ili svemogućih načelnika ne može riječiti. Demagozi će vam satima

Komentar: Kako je Asim Pars bivši reprezentativac Turske postao selektor mladih u Tojšićima?

Written by | 25. Aprila 2016. | Komentari isključeni za Komentar: Kako je Asim Pars bivši reprezentativac Turske postao selektor mladih u Tojšićima?
ramo_abidovic
Asim Pars, odnosno Asim Paščanović iz Tojšića bivši je košarkaški reprezentativac Turske, a također i nekadašnji košarkaš tuzlanske Slobode. No, o njegovoj karijeri zaista bi se mogli pisati romani, jer je nastupao za Ülkerspor, Tofaş, Fenerbahçe, Efes Pilsen, Türk Telekom… U međuvremenu odigrao je i nekoliko sezona za moskovski Dinamo i Lokomotivu iz Rostova. No, Pars je prije nekoliko mjeseci postao i neformalni seletor mladim osobama u kalesijskom naselju Tojšići sa kojima je krenuo ne u sport u kojem je više nego odličan, već u radne akcije i uljepšavanje sredine u kojoj živi. Tako je primjera radi, organizirao akciju postavljanja ulične rasvjete u ovom naselju, nije ga bilo sramota saditi i cvijeće na centralnom šehidskom obilježju, kao i mijenjati zastave

O festivalu u Luksemburgu: Martovske svježine

Written by | 13. Aprila 2016. | Komentari isključeni za O festivalu u Luksemburgu: Martovske svježine
festival_3
Pripreme za put u Luksemburg počele su malo ranije, i srećom da je tako. Avionska karta do Frankfurta, provjera autobuskih linija za dalje… U kom smo hotelu smješteni… Aha… Dobro… Kada je termin za naše književno veče? Jeste li dobili pozivnice od organizatora? Jesmo. Ok… Trajalo je to, i dobro da jeste. Četvrtak, 10. marta se ipak približio. Negdje sam napisao da vrijeme najsporije prolazi kada se čeka, nešto, bilo šta. Djevojku da dođe na sastanak, autobus, taksi, posao na birou za nezaposlene (aha, baš sa tim imam nevjerovatno iskustvo, mogao bi napisati novog Uliksa… Kako sam čekao posao, a dočekao, šipak…) Dovalja se, dakle i četvrtak. Vlažno, oblačno, kiša/snijeg vrijeme. Ono ko da će proljeće ali se zimi još ne ide. Nije

Hazim Hadžić: Zašto u Bosni svi sve mogu?

Written by | 22. Marta 2016. | Komentari isključeni za Hazim Hadžić: Zašto u Bosni svi sve mogu?
hazim
Još jedna kolumna, kritika, o šugavom društvu koja neće odjeknuti kao ni mnoge druge niti će je pročitati oni koji bi možda trebali, ali meni je bitno da na nju stavljam i dušu i srce, i misli, i sve što me ljuti i boli… Potaknut nedavnim prljavim i provokatorski potezima čelnih ljudi moje države, napamet su mi pala brojna pitanja. Mučna i konfuzna pitanja, a opet, čudno je što mi niko nije znao odgovoriti. Pitam se, eto tako, zašto u Bosni svi sve mogu? Zašto u Bosni se mogu ljudi probijati kroz redove u bolnici jer im to prezime dozvoljava? Zašto tako u Bosni mogu i dalje da šetaju psi lutalice kao da nismo već davno ustanovili da to nije dobro i da to treba riješiti? Zašto u Bosni i Hercegovini neki ljudi mogu da nam bacaju prašinu u oči, da nam se smiju u lice

Oprostite na mišljenju

Written by | 14. Marta 2016. | Komentari isključeni za Oprostite na mišljenju
KALESIJA
Činjenica je da svako domaćinstvo, svaka kuća, troši golema sredstva za nabavku ogreva za zimske mjesece. Čak i kad zima, kao što je ova, ne pokaže svoje zube, ne zahladni i ne okuje, potrošnja drveta, uglja, peleta, struje u zimskim mjesecima je golema. Onaj koji je malo bolji sa brojevima mogao bi, bez po muke, izračunati cijenu koštanja grijanja u zimskom periodu na broj stanovnika jedne opštine kakva je Kalesija. Vjerujem da bi nam se od ukupne cifre zavrtoglavalo, jer ona sasvim sigurno ne bi bila mala. Šta je pisac ovim htio da kaže? Ništa posebno, samo razmišljam na glas. Pametna opština bi recimo razmišljala kako da zajedničkim snagama riješi grijanje na neki optimalniji, jednostavniji i jeftiniji način, a time spriječi ili barem smanji emisiju ogromljih količina

Kada neće predsjednik Bakir, ex načelnik Omerović, Pjanić, Džeko, hoće Udruženje „MFS-EMMAUS“

Written by | 11. Marta 2016. | Komentari isključeni za Kada neće predsjednik Bakir, ex načelnik Omerović, Pjanić, Džeko, hoće Udruženje „MFS-EMMAUS“
enes_habibovic
Dana 29. avgusta  2014. godine, efendija Enes Habibović, je sa hutbe uputio sljedeći izazov: „Ne znam koliko daleko će poruka ove hutbe otići i ko će je sve čuti, ali bez obzira koliko daleko otišla i ko je sve čuo ja ovom prilikom izazivam  sebe, izazivam sve vas do kojih je ova poruka došla, izazivam načelnika naše opštine kao i sve vijećnike sa naše opštine, izazivam sve naše Bošnjačke političare, počevši od predsjednika Izetbegovića, pa nadalje,  sve naše fudbalere Pjanića, Džeku, Ibiševića itd. Izazivam Dinu Merlina i sve one koji se ovoj nominaciji žele pridružiti da se udružimo u činjenju dobra. Konkretno izazivam sve spomenute da odvoje dio svojih sredstava kako bi napravili kuću našim jetimima, iz Valjevaca. Ako ste bili tako dobri pa se odazvali

Komentar: Dobija li Podrinje novog „Braciku“?

Written by | 2. Marta 2016. | Komentari isključeni za Komentar: Dobija li Podrinje novog „Braciku“?
ramo_abidovic
Nakon genocida koji su pripadnici Vojske RS-a potpomognuti onima sa druge strane Drine počinili na području Srebrenice u julu 1995.godine, malo ko je vjerovao da će se vratiti u tu istu Srebrenicu, ili Zvornik, Bratunac, Vlasenicu, Kozluk ili druga Podrinjska mjesta. No, potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, zagarantovan je povratak svakog na svoje. 1996.godine Fadil Banjanović u narodu poznatiji kao Bracika, u Tuzli okuplja Podrinjce i zagovara povratak pod parolom „Nijedna kuća ko svoja, nijedna rijeka kao Drina“. Malo je trebalo da se napaćeni Podrinjci grupišu i u njemu vide lidera koji će ih vratiti na prijeratna ognjišta. Gotovo da nije postojao političar koji je u priču o povratku vjerovao, pa čak ni prvi čovjek države Alija Izetbegović. Ali, inat je jači od

Odrazi u ogledalima su ružna slika današnjice

Written by | 17. Januara 2016. | Komentari isključeni za Odrazi u ogledalima su ružna slika današnjice
hazim
Nisam dugo pisao jer nisam imao razloga. A ni vremena. Ništa me nije potaknulo da se posvetim tastaturi i monitoru više od dvadesetak minuta ali jedna je stvar koja me itekako kopka, koja me potaknula da napišem ovaj tekst, ali nije sve nužno vezano za taj događaj koji pruži svakome unutrašnji nemir dok gleda reportažu o tome ili čita novinski članak, jeste skorašnje dešavanje oko samoubistva dječaka čije ime neću spominjati zarad sticanja nekog kredibiliteta ili popularnosti samog teksta, ali svjesni smo mi šta se desilo – svjesni i pokušavamo se boriti. Ili se nismo nikada ni borili. Nisu kriva djeca, nisu krive škole niti sistemi jer vlastite krivce možemo pronaći samo u ogledalima. Zašto? E pa eto tako, jer, još dijelimo – dijelimo osobe i ljude, svrstavamo

Mehmed Đedović: “Čaj od nane”

Written by | 15. Januara 2016. | Komentari isključeni za Mehmed Đedović: “Čaj od nane”
preuzmi (1)
I eto… Pa dobro, te večeri jeste bilo malo magle i to je sve. Ono nije ni veče, nego onako između, onaj sat koji ne pripada ni tamo ni ovamo, nit je dan, a ni veče još nije. I kiša je padala, ali ranije. Sve diše i miriše oprano Božijim tušem. Tada se on pojavio putem. Lijepo je vidjela kako sa lica sklanja rosnu paučinu i diže glavu prema kući. On i niko drugi, ako ga ona ne zna ko će znati. Malčice poget, tek zaobljena stomaka, smeđa – rijetka kosa, golem nos i oči – krupne ko u sove. Zbog očiju je još u osnovnoj dobio nadimak i nosio ga kroz život ne buneći se. Samo mu se na njima vidjelo kada je umoran, popuste kapci na pola, al’ Sova i tada nosa osmjeh k'o nacrtan i onu rupicu na obrazu, koja ga čini drugačijim. Odhuknuo je, ušao u kuću, a duboke,