NEON Televizija - ntv@neon.ba - Redakcija: +387 62 33 00 95 - Marketing: +387 62 33 00 94

Archive: Kolumna Subscribe to Kolumna

Kolumna Mehmeda Đedovića: Gdje se kupa sirotinja

Written by | 18. Jula 2017. | Komentari isključeni za Kolumna Mehmeda Đedovića: Gdje se kupa sirotinja
Kada je učiteljica pitala koje je jezero najtoplije, dječak je rekao: ‘Modrac, jer u njemu ima najviše bačenih peći’. Kad ugrije i kad plus upeče toliko da nikakav hlad ne pomaže, oduška se traži u vodi. Kakvoj bilo, samo nek je mokra i neka barem malo pomogne da se izdrži vrelina dana. Oni koji o Turskoj, Španiji i sličnim mjestima za odmor mogu samo sanjati, moraju se snaći kako znaju i umiju. Oni koji ne mogu dobaciti ni do plaža u Neumu, Hrvatskoj ili pak Crnoj Gori, traže alternativu, mjesto gdje mogu barem malo da se odmore i okupaju. Pomažu i rijeke, tamo gdje ih ima i gdje vodotok funkcioniše i za vrelih dana, ali su jezera daleko atraktivnija. O kvalitetu vode, njenoj ispravnosti i zdravlju za kupače niko ne postavlja pitanje, a onaj ko se bavi posljedicama,

Mehmed Đedović: Svi komentarišu, samo milioneri mudro šute

Written by | 4. Jula 2017. | Komentari isključeni za Mehmed Đedović: Svi komentarišu, samo milioneri mudro šute
Ko zna – zna, ko ne zna – gleda Dnevnik i gubi živce; ko zna – živi od budžetskog novca, ko ne zna – taj je nezaposlen; svako ima svoju nafaku. Zaista je nejasno otkud to da je Bosna i Hercegovina u ovolikim problemima. Sve znamo, imamo problem za svako rješenje, i rješenje za probleme. Dubokoumno klimamo glavama i već imamo u rezervi neki pametan, mudar odgovor na pitanje koje još nije ni postavljeno. Jedino što ove koji sve znaju niko ništa i ne pita i njihova se pika kao pomoćnog sudije na lokalnoj utakmici na stadionu u Kikačima. Niti ih ko sluša, niti koga interesuje šta to oni mudro zbore. Oni, dakle, nisu riješenje problema, a pokušavaju se nametnuti kao savjetnici, nama, običnom puku, zaglavljenom u šizofrenom vremenu. U tim komentarima,

Aktivizam džemata Sarači: Kroz podizanje imamskog stana Saračani duhovno podižu sebe

Written by | 7. Juna 2017. | Komentari isključeni za Aktivizam džemata Sarači: Kroz podizanje imamskog stana Saračani duhovno podižu sebe
Piše: Glavni imam Enver ef. Alić JAGMA U SLIJEĐENJU  PRAVOG PUTA Glavni vjerski izvori kazuju da su hodže i učenjaci nasljednici Allahovih poslanika. Oni, kao i  Allahovi poslanici,   u pravilu  imaju  svoje pomagače. Muhammed, a.s.,  imao je  najboljeg pomagača u osobi Ebu Bekra. Naš  imam Aldin ef. Smajić  ima svoje pomagače u Džematskom odboru  Sarači  i čestitim džematlijama  Sarača koji  džamiju i džamijsku okućnicu (objekti koji pripadaju džamiji, uključivši i imamski stan) smatraju prečom  od  svojih  kuća.To su, definitivno, njihove ramazanske odluke! SARAČANI  SU KAZALI  DA ĆE  BITI  KAO  EBU BEKR ES-SIDDIK Uz ovaj  ramazan  1438.h.godine  je nastala prava jagma i planirano ponašanje ko će biti prvi  sahibul-hajrat  vel –

“Nevakat” – Autor Adnan Spahić

Written by | 19. Aprila 2017. | Komentari isključeni za “Nevakat” – Autor Adnan Spahić
U mojoj avliji, onako na međi pokraj puta, višnja ima. Nekako je nepravilnog oblika: tanka i vitka te se otpola ukrivila u jednu stranu i nagela prema putu. Nijedne godine kao ove nije ljepše izbeharala. Svako ko prođe putem zastane, čudi se i hvali je: “E, jest izbeharala, svaka joj čast!” I ostale voćke su lijepo izbeharale, ali ona sa svog mjesta na kom jeste privlači svu pažnju i poglede ljudi. I tako, ko god u avliju uđe, priča kako će biti roda na njoj. A ne bi roda… Već nekoliko dana najavljuju nevrijeme. Kažu: mraz, kiša i snijeg. Neki ljudi sa rezervom to prihvatiše, a neki se, Boga mi, zabrinuše za svoje voće i povrće. Ovi drugi su bili i u brizi i u pravu. Jutros je, u sred proljeća, snijeg pao. Težak i mokar. Plaču zaprepaštene bašte. Vidim,

REPORTAŽA – TV VODITELJ FIKRET HODŽIĆ U NASELJU SUĆESKA POKRENUO BIZNIS: “Srebrena malina” vraća nadu Podrinjcima

Written by | 17. Aprila 2017. | Komentari isključeni za REPORTAŽA – TV VODITELJ FIKRET HODŽIĆ U NASELJU SUĆESKA POKRENUO BIZNIS: “Srebrena malina” vraća nadu Podrinjcima
Povjetarac s Vijogora donosi u krošnje ubeharalih džanarika posljednje tragove zime. Iako je sve dokle seže pogled u bujanju i beharu, april ovdje, u selima oko Srebrenice, nije garancija da ponovno neće doći snjegovi, u nevrijeme. Naprotiv, snijeg zna pasti iznenada i polovinom maja, lomeći svojom težinom grane šumskog drveća i voća, vršeći selekciju u kojoj samo najjače grane sa plodovima opstaju – stoga je voće sa ovih prostora prirodno lijepog izgleda i ukusa i nije mu potrebno ni prskanje. Behar je u prvim toplim danima aprila na padine visokih podrinjskih planina izmamio mještane. Njive su uzorane, živice iskrčene, a poneki traktor ili, tokom zime uležali par volova, još uvijek u daljini neumorno i monotono idu s kraja na kraj njive, polažući iza sebe crne štapove

To bi se ženilo, a ni vreću brašna ne može nositi

Written by | 13. Aprila 2017. | Komentari isključeni za To bi se ženilo, a ni vreću brašna ne može nositi
Nedavno se nađoh u društvu u kojem se vodio zanimljiv razgovor između starca i mladića. Znam ih obojicu poprilično dobro i razumijem da je generacijski jaz između njih barijera usljed koje se i konverzacija među njima svodi tek na učtive pozdrave. Ovog su puta, ipak, razmijenili nekoliko rečenica. Šutljivi mladić i pričljivi starac Mladić je po prirodi bio vrlo komunikativan i veseo. Barem ga ja znam takvog. Ipak, povremeno bi se začahurio u sebe i doimao se ozbiljnim i gotovo zabrinutim. U takvom stanju krenuo je i razgovor. “Momče, što si ti tako ozbiljan?”, priupita ga Starac. Mladić se najprije štrecnu, pa uspravi leđa. Ovome se sigurno nije nadao. Nije mu bilo do priče, pa je to odmah pokušao dati do znanja ljubopitljivom Starcu. “Šta ću?”,

25 godina od Zvornika do Rejhanlija: Kad se jetim smije cijeli svijet se smije

Written by | 9. Aprila 2017. | Komentari isključeni za 25 godina od Zvornika do Rejhanlija: Kad se jetim smije cijeli svijet se smije
Stigao sam. Na trenutak, osjetih se odabranim. Mi smo bili oni koji su dobili priliku da pomognu, da ispruže ruku, da budu oni koji daju nadu za hiljade lica koje susrećemo na našem putu. Stotine poruka iz Bosne, lijepe želje, dove, sad su se stopile u svaki korak koji smo pravila. Zaista, Gospodar nam je dao jedinstvenu šansu. Danas u Siriji dajemo ono što smo mi u Bosni prije više dvadeset godina dobili. Nismo dobili, posuđena nam je dobrota ljudi. Kao da nam je neko rekao ‘šalji dalje’, jer naša nesreća nije jedna jedina, da je se držimo i pamtimo kao da se ništa prije i ništa poslije na dunjaluku dogoditi neće. Sirija. Toliko puta sam vidio raskomadana tijela sirijske djece, svakog puta se opet osjećajući bespomoćnim. Ubrzo se osjećaj velike važnosti našeg

Mehmed Pargan: April im neću halaliti

Written by | 7. Aprila 2017. | Komentari isključeni za Mehmed Pargan: April im neću halaliti
Možda bih ja i halalio, ali nemam kome! Niko ne traži oprost. Niko ne priznaje greške. A zašto je to tako? Zato što je Republika Srpska prirodni, autohtoni ambijent u kome se slobodno možeš, možda i najslobodnije na svijetu, osjećati zločincem. Vlast te štiti, ideologija te štiti, akademska zajednica neće progovoriti, mediji će šutjeti… Opet taj 8. april. Iz godine u godinu sve upornije pokušavam da preskočim taj dan u kalendaru, ali, po pravilu, na taj datum dođem s posla kući prije vremena i preležim ga. Potpuno bolestan. Nemoćan. Beskoristan. Sve do toga dana, te, već davne, 1992. godine, imao sam neku vjeru, nadu, zapravo očekivao sam da će iz moje generacije sudbinu nadvladati oni stihovi, koje sam kao dječak, u trećem razredu osnovne škole Grbavci, u

Još jednu kahvu, prije nego što odem

Written by | 3. Aprila 2017. | Komentari isključeni za Još jednu kahvu, prije nego što odem
Došlo vrijeme praznika, a Evropa ih hvala bogu krcata. Možda si naradio sate za godišnji ili si izmamio bolovanje, za što postoji velika šansa, a vrlo je vjerovatno da si student kojem je praznik sinonim za sreću, i eto tebe odakle si i došao. Kofer, dva, nerijetko teški ko breme i unutra negdje u odjeći strpana kesa šuškavih darova za sve one kome si se obećao. I za one koji će ih cijeniti kao suha zemlja kišu, ko žedan pas lokvu. Prevališ nemilosrdni put da dođeš, pa zvjeraš na sve novo što je niklo u tvome kraju. Dočeka te obećano mjesto ispod krova u kojem si se zarekao da ćeš napustiti svoju državu i pronađeš krevet na kojem je gle, nova posteljina – tu dremneš dok ne povratiš snagu koju ti je put iscrpio i na uranku si već u metežu razgovora sa članovima

Mehmed Đedović: Put u Berlin

Written by | 30. Marta 2017. | Komentari isključeni za Mehmed Đedović: Put u Berlin
Berlin: Dnevnik s puta 1.Još se sjećam gromoglasnih aplauza u kino sali, nakon i za vrijeme fima Partizanska eskadrila kad Naši pobijede njihove. Sad se koješta promijenilo pa je diskutabilno koji su naši, a koji njihovi. Bilo je tih aplauza prije i poslije, na taj način publika izražavala svoje oduševljenje. Takav aplauz zna se oglasiti kada avion uspješno sleti na pistu aerodroma Dubrave. Putnici, valjda u dubokom strahu tokom leta, ali šute i trpe, ali kad pilot avion dovede do piste oglasi se aplauz, sličan onom iz kino sale, nekih godina. Jedan je, u debelom strahu od letenja, u panici, u avionu, podviknuo: Uzmi me Bože sebi, sada kad sam ti najbliži… Haman da mu se želja nije ostvarila. Osoblje aviona, stjuardese prije svih, svašta dožive na letovima za i iz Bosne;