NEON Televizija - ntv@neon.ba - Redakcija: +387 62 33 00 95 - Marketing: +387 62 33 00 94

Archive: Kolumna Subscribe to Kolumna

Prvi teravih-namaz

Written by | 27. Juna 2014. | Komentari isključeni za Prvi teravih-namaz
Veče je i prohladno. Osjeća vjetar koji prolazi kroz njenu odjeću, a poneki dašak toplog zraka pomiluje joj abdestom umiveno lice. Krv užurbano kola njenim venama i osjeća nalete adrenalina i uzbuđenost dok joj srce ritmično poigrava. Nemirni uvojak kose vraća pod mahramu i nastavlja hod. Svakim pređenim metrom uzbuđenje sve više raste, svakim pređenim metrom emocije iz dubine njene duše prijete da izbiju na površinu, da cikne od sreće. Iako je noć, sreće dobro poznata ozarena lica svojih komšija kojima uzvraća selame i prema kojima osjeća toliku ljubav u ovom trenutku kao da su joj rod rođeni.   Neobičan je taj ramazanski ugođaj, zrak ljepše miriše, ljudi su ljepši, ljepše je vrijeme, ljepše su ulice. Ljepotu nađeš u pticama koje cvrkuću, u nemirnom kučetu

Kolumna: Svi su krivi, osim mene

Written by | 26. Juna 2014. | Komentari isključeni za Kolumna: Svi su krivi, osim mene
Sasvim obično neobičan dan. Trčim danas da stignem, što bi ono rekli, „na bus“. I znam da kasnim, u sebi zvocam, svi su i sve je krivo – osim mene. Teške cipele, teška torba, studenti i ispiti, brat koji se predugo tuširao, bezbroj stvari.  Nevjerovatno,  koliko izgovora umjesto jednog, a i nepotrebnog – kasniš i kraj. Dva autobusa su na stanici, ljudi pričaju. Gužva je i treba samo još da „uskočim“ u dobru „13-ku“. Inače, moj najdraži broj otkako se vozim na relaciji Kalesija – Tuzla. Međutim, ne mogu proći. Sreli se dva djeda, jedan se zove Salkan, za drugog nisam ni čula. Merhabanje i rukovanje. U glavi vrtim scenarij da im proletim kroz onaj stisak, ali još imam poštovanje prema beretkama i godinama. Uh, bravo za mene zaista, i sram me bilo

Samir Karić: Pismo zmajevima

Written by | 24. Juna 2014. | Komentari isključeni za Samir Karić: Pismo zmajevima
Posljednji sudijski zvižduk Dino je dočekao nervozan, oznojenih dlanova i sa mučninom u stomaku. Poraz protiv Nigerije mu je teško pao. Dodatnu mučninu su mu stvorili komentari i tekstovi na internetu u kojima se hiljade bh. selektora iživljavalo nad zmajevima. Dino je ubrzo otišao u krevet. Spavao je tek nekoliko sati. Ujutro je otišao u kafić i naručio kafu. Ustao je nakon pet minuta, jer je konobar, zajedno sa još dva gosta, već otjerao Sušića, Džeku izbacio iz prve postave, a Spahiću oteo kapitensku traku. Dino je otišao u stan, sjeo za kompjuter i odlučio da napiše pismo zmajevima. Bio je revoltiran, razočaran, ali, i u inat svemu, ponosan. Dragi i veličanstveni zmajevi. Ne znam odakle bih krenuo, ali pišem ono što ovog jutra mislim i što mi leži na srcu. Teško

FOTOZAPIS: Bili smo u Žepi, pajdo moj

Written by | 14. Juna 2014. | Komentari isključeni za FOTOZAPIS: Bili smo u Žepi, pajdo moj
Postoje mnoga mjesta na dunjaluku koja želimo posjetiti, vidjeti,  pregaziti svojom nogom. Većina takvih destinacija je tamo negde daleko, nedostižno nama običnim smrtnicima, dok zanemarujemo ljepote koje nas okružuju u našoj blizini. Jedno od takvih mjesta u našoj blizini jeste i Žepa, mjesto koje vrvi historijom i ljepotama krajolika kakve samo može ponuditi jedan takav kraj, na samom sjeveroistoku Bosne i Hercegovine.   Duže vrijeme se rađala ideja o obilasku Žepe i njenih prelijepih krajeva, opisaih u poznatoj knjizi“ Zbijeg“ Hasana Nuhanović. Pisac u svojoj knjizi o ratnim dešavanjima tokom zadnjeg rata dotakao se i opisao pejzaš možda bolje no iko dosad. Tokom čitanja knjige Zbijeg probudio maštu u dobroj mjeri, meni i  većini ljudi koji se druže sa knjigom.  Na

Priča: Komšija Ibro, međa i usjelina

Written by | 28. Maja 2014. | Komentari isključeni za Priča: Komšija Ibro, međa i usjelina
Godine nakon rata su prolazile brzo. Osmanu se uvukao neki strah da se rat nije ni završio, već je sve ovo samo mali predah, ili duže zatišje namijenjeno da ih uspava. Svakim danom osluškivao je kad će ponova iznad sela na Majevici čuti poznati zvuk puške. Taj zvuk, taj prasak puške mu je, vrlo često, ličio na snažan, duboki muški, prijeteći glas koji mu govori:“Štaš tu! Štaš tu! Štaš tu! Štaš tu! Uvukao mu se pod kožu hiljadu puta u toku četverogodišnjeg rata. Oglašavao se sa majevičke kote i prekidao turobnu tišinu, najavljivao kanonadu koja će po ko zna koji put zasuti selo. Preživo je Osman rat ne vjerujući sam sebi da se moglo preživjeti. Sva podrinjska sela i gradovi su porušeni i popaljeni, pobijen je narod, a ono malo što je ostalo živo rasulo

Poplave: Najbolje i najgore u insanu

Written by | 21. Maja 2014. | Komentari isključeni za Poplave: Najbolje i najgore u insanu
Djed Hilmo je legao na spužvu, spustio glavu na jastuk i pokrio se dekom. Plač beba je odjekivao školskom učionicom u okolini Tuzle. Na TV ekranu su se smjenjivali snimci poplavljenih i uništenih krajeva u Bosni i Hercegovini. Ljudi su očajni, ostali su bez domova. Neki su postali izbjeglice i po drugi put od 1992. godine. – Vidi, vojnici, kamioni, helikopteri, žene s djecom… Isto k'o u ratu. Samo što se ne puca, govori Hilmo, dok mu medicinska sestra mjeri pritisak. – Nemoj se sekirati, djede, proći će ovo za koji dan. Pritisak je malo povišen, ali biće sve u redu, tješi ga medicinska sestra. Hilmo je, zajedno sa suprugom i još 20-ak komšija, morao napustiti kuću kojoj prijeti klizište. Nada se da će se uskoro moći vratiti u svoj dom. – Esselamu alejkum

Kolumna: Sva bol svijeta opet je u Bosni. Ili nikad nije ni otišla?

Written by | 18. Maja 2014. | Komentari isključeni za Kolumna: Sva bol svijeta opet je u Bosni. Ili nikad nije ni otišla?
Snimci Bosne pod vodom. Izgubljeni životi, uništeni godinama pravljeni domovi, izgubljeni usjevi. Stalno mislim da sve ovo sanjam. U Tuzli, Šamcu, Maglaju, Kalesiji, Bijeljini, Zvorniku mole za pomoć u odjeći, hrani, novcu… Odaziva li se iko? Ili neko još baca smeća u i onako zemlju punu bola. Mislite li da se sve loše samo Bosni može desiti?! Zemlja u koju bacate smeće – od nje ste nastali; žena koja je poginula prilikom urušavanja džamije u Cerskoj majka je i supruga boraca za ovu zemlju, za vašu i moju kuću! Kuće smo ovdje napravili, poslije razornog rata.  Što sad da pravimo deponiju od naše Bosne. Ratovi među nama i u nama   Neki tamo Irinej bi da otcjepljuje RS od Federacije. Neko skuplja izborne glasove kalkulišući brojem žrtava u proteklom ratu.

Teško je biti poštenjačina

Written by | 13. Maja 2014. | Komentari isključeni za Teško je biti poštenjačina
Komšija je kupio novi auto, onako, nije loše, skupo ga platio, čudno je samo to što on jedini u kući radi i prima jadnu platu od 600 KM, školuje dvoje djece i to u inostranstvu, a opet ima novac za onakav auto, sigurno se bavi još ‘nečim’ pored svog posla. Ja  rintačim za 1000 KM i opet ne mogu sebi da priuštim odmor sa porodicom, dok on svake godine ide na more, te u Hrvatsku, te u Crnu Goru, te ide na neka čudna mjesta, ni ime im nisam uspio zapamtiti, al’ eto, bitno je da je on zapamtio dok je po čitavoj mahali brujio o tome kako se lijepo proveo. A ja, znaš li ti da nisam promijenio namještaj u kući 25 godina? Još uvijek pravim otisak dupeta na fotelji, za sad mi dobro ide, jedino se bojim da će fotelja za koji dan praviti otisak na meni, eto koliko je

Izgubljeno u Majevici: Tragom PRETHISTORIJSKE Rimske utvrde

Written by | 24. Aprila 2014. | Komentari isključeni za Izgubljeno u Majevici: Tragom PRETHISTORIJSKE Rimske utvrde
April se bliži kraju. Mjeseci se nižu na đerdan godina, vrijeme ode u dim, dok trepneš prođu godine. Gledam u vodu koja otiče ko da žuri, ko da kasni na kakav bitan sastanak. Tako teku i dani, poput planinske riječice. Na Kalesici su nekad drijemale vodenice, bilo uzbudljivo i rijeci i ljudima. Malo-malo pa mjesto gdje se može samljeti žito. O vodenicama su se ispredale svakakve priče, a ni vodeničari nisu bili baš obični. Danas je na toj riječici tek jedna vodenica, jedna spašena od davljenja. Govori se da je ona na tom mjestu oko 300 godina. valjda je izgradio Smajo Šabanović ili njegov otac Mehmed negdje 1700 te godine, kad se više sijalo i više mljelo i kada su vodenice bile bitnije nego danas. Oko te sačuvane, obnovljene vodenice je izgrađeno odmaralište. Vlažno

Bosna koje nema: PERIN grad nad Drinjačom

Written by | 6. Aprila 2014. | Komentari isključeni za Bosna koje nema: PERIN grad nad Drinjačom
Lemino brdo je dominantna kota, ali se do nje moze popeti bez većih problema. Mada je, u okruženju u kojem je dosta vrhova, obronaka planina i visova teško reći šta dominira jedno nad drugim. Rat je opustio taj dio, gdje je nekada bilo simpatično seoce. Osim obnovljene kuće Muje Ćumurovića, lokalnog groblja i pastira tu nema više ništa. U voćnjaku nekoliko lijepih, oslikanih stećaka. Ispred nas je brijeg prema kojem smo se uputili. Lijevo magloviti obronci planina. Negdje između Jeleča i Leminog brda, na širem prostoru te oblasti je dio koji lokalno stanovništvo i lovci koji znaju svaki kamen i brijeg zovu Perinje. Pogolema oblast je pred nama, nismo imali pojma koji prostor je u pitanju pa je to i za nas bilo iznenađenje. Kada sam pohodio Udrč i Majstorsku pećinu, na tom