U Allahovom
svetom mjesecu prisjećamo se veličanstvenog čuda, putem kojeg je Allah ukazao
Svoju milost i pomoć vjernicima, spasivši ih od faraona zlikovca i njegove
vojske zapečaćenih srca.
“A lijep
ishod će biti za one koji se budu Allaha bojali.” (Kur'an)
O tome nam Kur'an govori, a sjećanje na događaj koji se desio na Dan Ašure to
praktično pokazuje.
Allah pomaže
vjernicima, pa ako treba promijeni i zakon svijeta, jer Allah je Gospodar svega
i kad nešto hoće samo kaže “budi” i ono bude, a kažnjava nevjernike
smrću koja biva opomenom svima do Sudnjega dana. Opominjimo sami sebe sjećanjem
na smrt, na povratak Allahu, da smo prolaznici, da se ne vežemo za dunjaluk jer
idemo dalje, ovdje smo kratko, a tamo gdje idemo ostajemo vječno. Ovaj
Kalesijci i Kalesijke su oduvijek važili za gostoprimljive i dobre ljude. Ko jednom posjeti Kalesiju sa sobom nosi lijepe uspomene i rado se vraća u ovaj mali grad. Takve utiske sa sobom u Bihać je ponijela i spisateljica Kadifa Tahirović, učesnica ovogodišnjeg “Marša mira”. U cijelosti možete pročitati njen osvrt o Kalesiji i Kalesijcima.
“SVI ZA JEDNOG, JEDAN ZA SVE”
“Možda otrcana fraza, možda već uveliko izblijedila, jer danas je u ovom ludom svijetu sve nešto izgubilo vrijednost, izgubilo na važnosti, pa onda više ni na te otrcane fraze ne možemo da računamo. Sve više se od tih fraza koje su nekad vrijedile nečemu, stičem dojam, prave anegdote. Zašto pišem ovo na baš otrcanu frazu izblijedila značenja i vrijednosti? Pišem jer
Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), u saradnji sa pripadnicima MUP-a Republike Srpske i MUP-a Posavskog kantona od jutros provode akciju kodnog naziva “Brand”, potvrđeno je za Faktor iz SIPA-e.
U dosadašnjem toku akcije uhapšeno je 11 osoba, uposlenika Uprave za indirektno oporezivanje, a koje se sumnjiče za krivična djela primanje dara ili drugih oblika koristi, te zloupotreba službenog pložaja ili ovlaštenja.
– U toku su pretresi lica, stambenih i poslovnih objekata, službenih prostorija Uprave za indirektno oporezivanje BiH i pokretnih stvari koje koristi 11 osumnjičenih službenika Uprave za indirektno oporezivanje BiH na ukupno 22 lokacije – potvrdio nam je portparol SIPA-e Luka Miladinović.
Pretresi
Sedamnaesti juli 2007. godine. Jedan mladić daje gol za OFK Brdo i kvalifikuje ovaj potkozarski klub u viši rang takmičenja. Mataruško brdo je na nogama. Svo živo izlazi iz dvorišta da pozdravi svoje heroje. A, ne ovo nije sportska priča. Na užas i žalost.
Znaš li ti, prijatelju, da je ovo neobičan, posve neobičan klub? Nastao je on od šest klubova. Ne jednog, ne dva, nego od šest. U Brdu je sačuvano naslijeđe Poleta, Slobode, Patrije, Rakovčana 79, Mladosti i Pobjede. Kako silno mora biti to nasiljeđe, kako mora biti veliki taj legat koji se roji oko jedne, jedine, kratke, a zvonke riječi. Brdo.
A šest klubova na prostoru Mataruškog brda, na lijevoj obali Sane u okolini Prijedora, sasvim je neobična pojava. Nezapamćena u povijesti nogometa, ako ćemo iskreno. Područje
Ima nešto u Gujinjaku
Odakle ime Međeđa.
Jeste, pomalo asocira na među, ali u imenu se obično krije malo više od puke asocijacije. Asocira i na medvjede kojih je u nekom vremenu tu moglo i biti.
No ime je istaknuto, prvo na šta nailazite je ime, i ono obično ima neku svoju specifičnost.
Obzirom da se prvi put spominje 1533. godine i to na popisu nahije Spreča, vrlo moguće da su joj te međe odredile ime koje će nositi kasnije.
O Međeđi se ne zna puno. Tek da je u pitanju mjesto koje administrativno pripada opštini Sapna, da je na početku nekropola stećaka Sječa koja je dugo godina, u bivšem sistemu bila prepoznavana kao Pasji grobovi (nije mi jasno zbog čega, a ako i slutim razloge opet mi nisu najjasniji…).
Iz Međeđe narod odlazi, raseljava se, tako da se neće
5.
Krajem decembra četerdesete tridesetogodišnji Avdija jasno je mogao osjetiti zlokobni dolazak rata. Brinuo je, no njegova briga je bila potisnuta jednom drugom. U dnevnoj sobi, pored hamandžika rodio se njegov sin Sejfo.
Avdija je rat proveo kao priučeni bolničar u partizanima. Kasnije će ga doktor Ljahov, Rus koji je radio u bolnici u Zvorniku, obučavati tri puta sedmično. Poznavanje lijekova, davanje injekcija, previjanje rana. Koga rat tom poslu nauči taj ne zaboravlja i ne griješi.
To će možda najviše doprinijeti da Avdija djecu šalje u škole, i Sejfu usmjeru u mahaničare. Vidio Avdija šta znači biti Ljahov, biti doktor, a šta nepismen i orati njive sa upregnutim volovima i odabrao za svoju djecu.
Iz vojske su nestajali konji, a dolazili kamioni, svijet se mijenjao,
Prvo što sam osjetio u Danskoj, a da još ništa ni vidio nisam, bio je vjetar koji je avion u kojem smo doletjeli iz Bosne otresao i ljuljao kao papirnatog zmaja. Po pisti udaraju kovitlaci olujne kiše, srećom na par koraka je aerodromska zgrada. Dva su reda, onaj ispred kojeg stoji tabla pasoške kontrole građana Evropske Unije siromašan – tek šačica ljudi koji vuku kofere. Ovaj drugi otegao se ohoho, a ja i moj prijatelj Azir Šabić među zadnjima. Vidim segregaciju koju možete vidjeti već na našem Orašju i doživjeti u potpunosti na Bregani kad ti i u novčanik zavire. Mislim, mala je Evropa pa joj i red malehan, mi svi ostali, ili kako piše “All pasports”, smo veći od nje pa nam je i red duži. A onda policajac prepolovi naš red i primi nas u elitno društvo Evropske
Piše:Mehmed Pargan
Da li znate da je i danas nastavljena diskriminacija djece u Bosni i Hercegovini?
Da u pola zemlje djeca nemaju pravo da uče svoj maternji bosanski jezik!!!
Znate li da djeca nastavu pohađaju u pomoćnim vakufskim objektima, mektebima prilagođenim za instruktivnu nastavu, koje je ustupila Islamska zajednica, jer vlasti ovoga entiteta ne dopuštaju ni jednu drugo vrstu ni način organizacije?
Znate li da jedan motokultivator može platiti jednogodišnju plaću profesora koji mjesecima ne prima plaću a uči djecu bosanskom jeziku, negdje u Podrinju – a podijelili smo hiljadu motokultivatora, a za profesore nemamo novca?
Znate li da jedna vaša fasada kuće može platiti dvije godine profesora historije, koji je nezaposlen, a djeca u Vlasenici uče da je Radovan
Kada je učiteljica pitala koje je jezero najtoplije, dječak je rekao: ‘Modrac, jer u njemu ima najviše bačenih peći’.
Kad ugrije i kad plus upeče toliko da nikakav hlad ne pomaže, oduška se traži u vodi. Kakvoj bilo, samo nek je mokra i neka barem malo pomogne da se izdrži vrelina dana.
Oni koji o Turskoj, Španiji i sličnim mjestima za odmor mogu samo sanjati, moraju se snaći kako znaju i umiju. Oni koji ne mogu dobaciti ni do plaža u Neumu, Hrvatskoj ili pak Crnoj Gori, traže alternativu, mjesto gdje mogu barem malo da se odmore i okupaju.
Pomažu i rijeke, tamo gdje ih ima i gdje vodotok funkcioniše i za vrelih dana, ali su jezera daleko atraktivnija. O kvalitetu vode, njenoj ispravnosti i zdravlju za kupače niko ne postavlja pitanje, a onaj ko se bavi posljedicama,
Ko zna – zna, ko ne zna – gleda Dnevnik i gubi živce; ko zna – živi od budžetskog novca, ko ne zna – taj je nezaposlen; svako ima svoju nafaku.
Zaista je nejasno otkud to da je Bosna i Hercegovina u ovolikim problemima. Sve znamo, imamo problem za svako rješenje, i rješenje za probleme. Dubokoumno klimamo glavama i već imamo u rezervi neki pametan, mudar odgovor na pitanje koje još nije ni postavljeno.
Jedino što ove koji sve znaju niko ništa i ne pita i njihova se pika kao pomoćnog sudije na lokalnoj utakmici na stadionu u Kikačima. Niti ih ko sluša, niti koga interesuje šta to oni mudro zbore. Oni, dakle, nisu riješenje problema, a pokušavaju se nametnuti kao savjetnici, nama, običnom puku, zaglavljenom u šizofrenom vremenu.
U tim komentarima,