Archive: Kolumna Subscribe to Kolumna
Da li će država opet izdati preko stotinu visokoobrazovanih osoba koje rade u kladionicama?
Privatne kladionice već mjesecima su „trnu u oku“ mnogim političarima u Bosni i Hercegovini. Mnogi od njih su mišljenja da previše zarađuju, a da od te dobiti lokalne zajednice nemaju baš puno koristi, pa su odlučili da se obračunaju sa njima povećanjem Komunalnih taksi.
Samo u Zenici gradonačelnik Fuad Kasumović takse je podigao na 50.000 KM, što će najvjerovatnije rezultirati zatvaranjem 26 poslovnica Premier sportske kladionice u ovom gradu, a preko stotinu osoba će morati na Biro. Ispaštat će i iznajmljivači poslovnih prostora, firme koje snabdijevaju priređivače igara na sreću, pa će Kasumović umjesto punjenja budžeta imati pad u gradskoj kasi, te rast broja nezaposlenih osoba.
U Kalesiji taksa je povećana na 5.000 KM tako da bi i u našoj općini moglo doći
Jeste li spremni slati djecu u rovove na Vlašić?
Piše: Dragan Bursać
Ljudi, čak i učeni i oni za koje sam smatrao da imaju nešto čorbe u glavi, dumaju kako će Dodik braniti Republiku Srpsku. Milorad Dodik ima tu rudimentarnu, ali egomanijakalnu crtu da sebe često pominje u prvom licu množine. Voli čovjek reći “mi” više nego kruha jesti.
Te “mi ćemo braniti Republiku Srpsku”, te “mi ćemo se otcijepiti”, te “mi ćemo uzvratiti”… Uglavnom, jasno vam je. Kad god i gdje god kohonesi moraju biti stavljeni u procjep, tu je jedno neodređeno i nedefinisano “mi”. Preciznije, Milorad Dodik tačno zna da se on ne ubraja u te “mi”.
Pa ko će onda ratovati, braniti Republiku Srpsku, biti mobilisan i ko će, na koncu konaca, grijati kamen gu..com u nekoj
Šta sam o životu naučio od bogatog, ali teško bolesnog starca?
Prije par godina sam u Austriji posjetio jednog starijeg čovjeka koji je tada ležao u bolnici. On ima sve ono o čemu drugi maštaju. Novac, kuće, automobile, porodicu. Samo jedno nije imao – zdravlje. Godinama je imao probleme s dijabesetom, srcem i visokim pritiskom.
Na koncu, tijelo više nije izdržalo. Problemi su se pojavili s nogama, ranama koje nisu zarastale i kretanjem. Morali su mu odsjeći nogu. Posjetio sam ga nakon te operacije, i tad mi je rekao riječi koje do danas pamtim. Riječi koje govore toliko o životu, sreći i prolaznosti.
Kazao je: „Cijeli život sam radio i radio. Čekao sam penziju, da se konačno odmorim. Nisam štedio ni zdravlje, ni vrijeme, samo da zaradim novac. Nadao sam se da ću kad ostarim moći da mirno provedem život dolje u Bosni, pecajući ribe.
Priča o ukidanju Gradske biblioteke ili: U koga se ugledamo, u Tešanj ili u Sapnu i Teočak?
U subotu će biti održana prva vanredna sjednica novog saziva Općinskog vijeća Kalesija. Između ostalih tačaka, na dnevnom redu će biti i razmatranje i usvajanje odluke o izboru upravnih i nadzornih odbora u javnim ustanovama i javnim preduzećima. Prema dostupnim informacijama, nije predviđeno imenovanje članova Upravnog odbora JU Gradska biblioteka Kalesija. Ovo bi zapravo trebalo značiti da se dogodi ono o čemu se već duže vrijeme priča: da če se ukinuti JU Gradska biblioteka Kalesija i da će ubuduće djelovati u sklopu JU BKC „Alija Izetbegović“. Ova priča se već duže vrijeme provlači. U spajanje ove dvije ustanove ide se, kako se navodi, zbog racionalizacije troškova.
„Prepisivanje“ od najboljih
Svaki vid racionalizacije troškova treba podržati, ali formalno-pravno
Moj haber: Čeka se odgovor Države!!!
Hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini treba rješavati na nivou cijele zemlje, baš kao i pitanja Bošnjaka, Srba, Roma itd. Hrvati nemaju pravo na svoj jezik, na zapošljavanje i potpuno su diskriminirani u bh. entitetu RS. Međutim, političko i nacionalno vođstvo hrvatskog naroda potencira samo probleme u Federaciji BiH. A u FBiH funkcioneri iz reda hrvatskog naroda su na mnogo više pozicija, te imaju mnogo više uticaja i kontrole nego im to prema brojkama pripada. Primjerice, u jednom relativno malom Lukavcu, ili u Živinicama, Hrvati imaju više funkcija nego u cijeloj RS!!!
Zašto je to tako i zašto hrvatska politika ne potencira probeleme u RS? Da li je riječ o tihoj izdaji Bosne i Hercegovine, kao što se to desilo sa Bosanskom Posavinom 1992. godine, kada je predana na pladnju,
Moj haber ponedjeljkom: Čime se imamo ponositi?
Prošle sedmice imao sam priliku da boravim u nekoliko dobro organiziranih zajednica građana Bosne i Hercegovine u zapadnoj Evropi. S obzirom da sa sam se posljednjih dvadesetak godina često i prilično ozbiljno bavio problematikom dijaspore (čak sam sa prijateljima pokretao i pet godina uređivao časopis za dijasporu, sarađivao sa nekoliko medija u dijaspori, organizirao konferencije na tu temu itd.), nisam bio iznenađen pozitivnom emocijom koju naši ljudi gaje prema Domovini. Naprotiv, uvijek tim susretima dominira uzvišeni osjećaj domoljublja, koji se u samoj Domovini rijetko sreće, što je i razumljivo, jer upravo ta udaljenost i nedostajanje rađaju čežnju i nostalgiju. Ovoga puta sam bila je prisutna ozbiljna doza zabrinutosti za budućnost zemlje. Moji sagovornici su tražili
Ko će s kim? Može li SDA biti opozicija?
Piše: Ramo Abidović
Lokalni izbori su iza nas, ali priča oko formiranja većine se uveliko „kvrčka“ u loncu u kojem je smućkano svega i svačega, od bivših do sadašnjih vijećnika, od dobrih „trgovaca“ do polititičkih ucjenjivača. I ovaj put će siguran sam na gubitku biti građani, kao i do sada, jer se ništa bitnije neće promjeniti da bi njima bilo bolje. Glasači će komentarisati odluke vijećnika dan ili dva, a zatim će opet se zabaviti svojim poslom.
Ko će s kim?
Opcija 1
S obzirom da je novi načelnik Sead Džafić koji je nezavisni kandidat, logično bi bilo da on pregovara i o formiranju većine u OV Kalesija. Ali ono što ga „koči“ je mali broj vijećnika koje je dobio, a to je pet. U njegovom političkom taboru neralna su očekivanja bila od samog početka
Mehmed Đedović povodom Lokalnih izbora: Ko će ga koga?
Nekoliko osnovnih faktora je u glavi našeg čovjeka kada treba glasati, te nije loše prisjetiti se istih, s obzirom da nam slijede izbori.
Prvi i možda najčešći razlog zbog čega se glasa za onoga na listi je vraćanje duga. Koliko god se činilo da smo kratke pameti, u nekim stvarima pamtimo bolje nego slonovi. Onoga ko nam je učinio zlo, upamtimo i za takvoga nećemo glasati kada bi nam se ruka osušila, ma kada bi bio jedini na listi, za njega ne. No, ukoliko se desilo obrnuto, pa nam je neko, kada nam je zaista trebalo pomogao, onda to upamtimo i gledamo da vratimo istom mjerom.
Tu su u najvećoj prednosti zdrastveni radnici, i to oni koji u svako doba dana i noći stoje na raspolaganju, prijateljima, poznanicima, prijateljevim prijateljima i uopće svim potencijalnim pacijentima,
Komentar o jednom kratkom mostu
Mi stvarno činimo sve da dijaspori zgadimo dolazak kući, a kad oni stignu, sve živne i mnogo novca se zavrti.
Taj genije je u jeku najveće guzve, na najprometnijem putu na kantonu, koji je i bez dijaspore opterećen, naredio izvođenje radova na mostu u Dubnici, ili stvarno nije znao šta radi, ili je odlično znao.
Radovi već traju beskonačno dugo, a kad će se završiti ne zna se, pretpostavke su do izbora, jer izbori su sada mjerilo za sve.
Ako sanacija mostića, za koji ne možemo tvrditi ni da je bio oštećen, traje tako dugo, koliko bi onda nama trebalo da završimo neki veliki projekat. (Recimo da zaposlimo stoju nezaposlenih?)
Ili je po srijedi nešto drugo.
Taj koji je naredio sanaciju i izvođenje radova najviše štete je nanio firmi Titanik, koja se nalazi u među zoni.
Bang Bang: “Taj ćemo mulj da počistimo i da ga deponujemo na pravo mjesto”
U periodu dok je idejni tvorac tzv. BOLJE KALESIJE bio apsolutni valadar općine Kalesija mi smo radili sljedeće:
1. Školovali se na najjačim državnim univerzitetima;
2. Usavršavali znanje iz stranih – svjetski priznatih jezika;
3. Usavršavali se u struci i bili među najboljima na najjacim fakultetima (medicina, elektrotehnika, pravo, ekonomija, veterina, kriminalistika…);
4. Bavili se sportom amaterski i profesionalno (dokazali se na oba polja);
5. Pokretali i razvijali biznise bez „vjetra u leđa“ u vidu lokalne političke oligarhije;
6. Zasnivali porodice i bili angažovani u društveno korisnim aktivnostima itd.
Bili smo i još uvijek smo simpatizeri ili članovi određenih političkih ideja i pokreta, ali ne zbog interesa, a jos manje zbog ljudi koji su politiku sveli
