NEON Televizija - ntv@neon.ba - Redakcija: +387 62 33 00 95 - Marketing: +387 62 33 00 94

Archive: Kolumna Subscribe to Kolumna

Srebrenica pamti: Ako padnemo opet čut će se daleko…

Written by | 4. Avgusta 2016. | Komentari isključeni za Srebrenica pamti: Ako padnemo opet čut će se daleko…
Još manje od dva mjeseca je do lokalnih izbora. Prošao juli, prolaze sijela, rodbina ispričala sve što ima ispričati o tome kako je tamo i o tome kako je ovdje. Odigrani su fudbalski turniri, obišli svi kuće, prošla i malina, počistio svako ispred svojih vrata. Ko je tu, sad već razmišlja o spremanju djece za školu, brzo će septembar. Pustili nas na miru „svi veliki“, prošlo ono vrijeme kad smo tema, 11. juli. A naša borba i dalje traje, onako u tišini, ne može da dođe do medija, jer nećemo mnogo da kukamo, niti tuđu pomoć da tražimo. Koga zvati, kada svi već znaju. I onda se sjetim posljednjeg javljanja Nine Ćatića, 10. jula 1995. godine za Radio-televiziju Bosne i Hercegovine, kojeg kao da ni do današnjeg dana niko čuo nije: „Da li iko u svijetu može doći

Piše Mehmed Meša Đedović: Nedjelja u Raševu

Written by | 1. Avgusta 2016. | Komentari isključeni za Piše Mehmed Meša Đedović: Nedjelja u Raševu
1. Tako se, naime zove knjiga Dragorada Dragičevića, štampana 87. godine u tuzlanskom Univerzalu, a ja ništa od istoimene, sjajne pjesme ne prepoznah u Raševu. (E, ljudi, ljudi, miline jedne, Kad u Raševo Nedelja sedne. Celo se Raševo suncem umije, pa ne znaš je li to ono il’ nije…) No, krenimo redom. 2. O Planini Javornik na google jedva da išta možete pronaći što je iznenađujuće obzirom da isti zna svašta o kojekakvim glupostima ali o jednoj interesantnoj planini ne zna gotovo ništa. Uglavnom mnogi od nas čitav život provedu gledajući obronke Javornika a nikad se na njega ne popnu, jer za to, ako ćemo iskreno i nemaju nikakva razloga. Na vrhu planine iz daljine se da nazrijeti selo Raševo. Tako to traje i traje, a onda se rodi želja da jednom pogledamo Spreču,

Montenegro: Ulcinj – Uputstvo za upotrebu

Written by | 25. Jula 2016. | Komentari isključeni za Montenegro: Ulcinj – Uputstvo za upotrebu
Stvarno nije bitno je li Servantes boravio u starom gradu Ulcinju, ali to zvuči kao dobra,  turistička informacija. Ako i jeste i ako mu je kojim slučajem tamničenje u zidinama grada i pomoglo da napiše Don Kihot, u knjizi se to baš i ne vidi. Nije bitno je li ili nije… Bitno je da je u pitanju jedan od najstarijih gradova na jadranskog obali koji već dvadeset pet vjekova odolijeva zubu vremenu, i da ga budete li u prilici svakako treba obići. Ulcinjska džamija je u centru grada, pored samoga mora i podsjeća me na one bosanske džamije iz ranijeg vremena. Mujezinov poziv na akšam klizi glatkom površinom vode i ode do onoga mjesta gdje se spajaju more i nebo. Pored starog grada valjalo bi vidjeti i Veliku plažu (deset kilometara u komadu). Za Veliku plažu se prije svega

Mehmed Đedović: Kobra od papira (I dio)

Written by | 13. Jula 2016. | Komentari isključeni za Mehmed Đedović: Kobra od papira (I dio)
  Teško da je neko mogao znati prave razloge za takav nadimak. Dobio ga je u ratu, drugi ordenje i zasluge, on nadimak; i to u vrijeme kad je dobra zajebancija bila jednako važna kao i spašavanje života. Sa ponosom ga je nosao u miru, tiho i odlučno, tako tiho da se počesto nije znalo ko koga nosa. Nizak, mršav do neuhranjenosti, tamne puti, sitnih očiju, mesnata-paprikasta nosa, strašiv i foler u svakoj mogućoj prilici – pa Kobra. U ratu je to moglo, mir je donio neke druge nemani i više nikome nije bilo do zajebancije. Onako kako je Jusuf Konjić dobio zlatnog ljiljana, tako je i Kobra zaradio nadimak, čista šega da brže prođu noći na straži. Mir je Jusufu dao penziju, ne preispitujući mnogo njegovo odlikovanje, a Kobru natjerao da se snalazi kako umije. Da je

Dženaza u Potočarima nije bila vašar

Written by | 12. Jula 2016. | Komentari isključeni za Dženaza u Potočarima nije bila vašar
Ko nam to opet pokušava oteti 11. juli?! Vrlo je poznata činjenica da je 11. juli 2015. godine ukraden od strane srbijanskog premijera Vučića. Ukrao nam je i onaj mali djelić pažnje koji čitav svijet bar jedan dan u godini posveti Srebrenici kao sinonimu za najteže ljudske muke. Ove godine, prema brojnim komentarima koji su se mogli čuti nakon završetka dženaze, moglo se zaključiti da je bila dženaza onakva kakva treba da bude. Bez incidenata, bez većih problema u organizaciji. Nije bilo političkih govora u krugu mezarja i nisu se mogla čuti prazna obećanja svjetskih dušebrižnika, niti je bilo govora koji su ukazivali na to da neko želi „prljave ruke oprati“. Sve je išlo po planu. Organizacija je bila na vrhunskom nivou, bez većih propusta. Brojni policijski službenici

Hermin Memiši: Srebrenička tragedija se mogla spriječiti

Written by | 11. Jula 2016. | Komentari isključeni za Hermin Memiši: Srebrenička tragedija se mogla spriječiti
Uoči obilježavanja 21. godišnjice Srebreničkog genocida nezapamćenog i najvećeg u Evropi poslije II svjestkog rata. Nikada ne smijemo zaboraviti, ne trebamo prestati pisati i besjediti o Srebrenici. I vjerovatno nikada nećemo dostići dostojan nivo pijeteta koji žrtve zaslužuju. Kad bi se zločin u Srebrenici mogao staviti u jednu sintagmu, ona bi mogla glasiti: Srebrenički genocid. Pokucao je juli 1995. godine, mjesec mnogih neostvarenih snova, noćno zavijanje pasa je u narod uselilo nemir, ništa nije slutilo na dobro. Srebreničke lipe nisu mirisale svom ljetu, oko brda Drine pomanjala se ljetna srebrenička zora, poslednja koju će mnogi dočekati. Svanuo je utorak 11. juli 1995., nad Srebrenicom se digao crni oblak, bio je to dan tragedije, nesreće, patnje i umiranja. Kada

FOTOREPORTAŽA: Žepa mjesto u kojem je život uspavan

Written by | 10. Maja 2016. | Komentari isključeni za FOTOREPORTAŽA: Žepa mjesto u kojem je život uspavan
Postoji to neko vrijeme koje nam je dato da odživimo čudo zvano život i kada to vrijeme istekne niko ga ni na kakav način ne može produžiti. Ljudi su i prije i poslije nas probali život i otišli tamo odakle se niko nije vratio. Taj svijet iza zavjese je nešto što stotinama godina golica ljudsku maštu i o njemu ništa, osim pretpostavki ne znamo. Trudimo se biti što bolji i to je to. No nije to ono čemu nas put vodi. Život mudro, a počesto i podmuklo krade vrijeme koje nam je dato, troši ga u ništa, u prazne dane, u čekanja boljeg sutra u beskonačno mnogo jednačina sa obaveznim nepoznatim. Dani se redaju, teku godine. Ne mislimo baš mnogo o tome, jer ne znamo i ne možemo drugačije. Tako je kako je, i rijeka teče pa je tako i sa životima. Slično je kada imamo dosta

Oprostite na mišljenju: Prođe život dok stojiš u redu…

Written by | 5. Maja 2016. | Komentari isključeni za Oprostite na mišljenju: Prođe život dok stojiš u redu…
Haman da nam nema druge nego se pomiriti sa činjenicom da ćemo dobar komad života provesti u nekom redu čekajući da nam hladni birokrata (uglavnom nečiji sin, kćerka, snaha ili zet…) udari nekakav muhur ili ti pečat. Red koji konstantno postoji i neumoljivo traje na mjestu gdje se ovjeravaju zdrastvene knjižice u našoj maloj opštini je čisti fenomen. Nikoga nije briga što u uskom, zagušljivom hodniku do iznemoglosti stoje i čekaju, stariji ljudi, žene sa bolesnom djecom, veliko i malo, onaj kašlje, drugi ima temperaturu a birokrata iza vrata polahko i detaljno udara svoj pečat bez kojeg te neće primiti na liječenje. Čudo jedno, da ti redovi traju tolike godine i da ih niko od umnih vijećnika ili svemogućih načelnika ne može riječiti. Demagozi će vam satima

Komentar: Kako je Asim Pars bivši reprezentativac Turske postao selektor mladih u Tojšićima?

Written by | 25. Aprila 2016. | Komentari isključeni za Komentar: Kako je Asim Pars bivši reprezentativac Turske postao selektor mladih u Tojšićima?
Asim Pars, odnosno Asim Paščanović iz Tojšića bivši je košarkaški reprezentativac Turske, a također i nekadašnji košarkaš tuzlanske Slobode. No, o njegovoj karijeri zaista bi se mogli pisati romani, jer je nastupao za Ülkerspor, Tofaş, Fenerbahçe, Efes Pilsen, Türk Telekom… U međuvremenu odigrao je i nekoliko sezona za moskovski Dinamo i Lokomotivu iz Rostova. No, Pars je prije nekoliko mjeseci postao i neformalni seletor mladim osobama u kalesijskom naselju Tojšići sa kojima je krenuo ne u sport u kojem je više nego odličan, već u radne akcije i uljepšavanje sredine u kojoj živi. Tako je primjera radi, organizirao akciju postavljanja ulične rasvjete u ovom naselju, nije ga bilo sramota saditi i cvijeće na centralnom šehidskom obilježju, kao i mijenjati zastave

O festivalu u Luksemburgu: Martovske svježine

Written by | 13. Aprila 2016. | Komentari isključeni za O festivalu u Luksemburgu: Martovske svježine
Pripreme za put u Luksemburg počele su malo ranije, i srećom da je tako. Avionska karta do Frankfurta, provjera autobuskih linija za dalje… U kom smo hotelu smješteni… Aha… Dobro… Kada je termin za naše književno veče? Jeste li dobili pozivnice od organizatora? Jesmo. Ok… Trajalo je to, i dobro da jeste. Četvrtak, 10. marta se ipak približio. Negdje sam napisao da vrijeme najsporije prolazi kada se čeka, nešto, bilo šta. Djevojku da dođe na sastanak, autobus, taksi, posao na birou za nezaposlene (aha, baš sa tim imam nevjerovatno iskustvo, mogao bi napisati novog Uliksa… Kako sam čekao posao, a dočekao, šipak…) Dovalja se, dakle i četvrtak. Vlažno, oblačno, kiša/snijeg vrijeme. Ono ko da će proljeće ali se zimi još ne ide. Nije