Archive: Kolumna Subscribe to Kolumna

Još jedna kolumna, kritika, o šugavom društvu koja neće odjeknuti kao ni mnoge druge niti će je pročitati oni koji bi možda trebali, ali meni je bitno da na nju stavljam i dušu i srce, i misli, i sve što me ljuti i boli… Potaknut nedavnim prljavim i provokatorski potezima čelnih ljudi moje države, napamet su mi pala brojna pitanja. Mučna i konfuzna pitanja, a opet, čudno je što mi niko nije znao odgovoriti. Pitam se, eto tako, zašto u Bosni svi sve mogu? Zašto u Bosni se mogu ljudi probijati kroz redove u bolnici jer im to prezime dozvoljava? Zašto tako u Bosni mogu i dalje da šetaju psi lutalice kao da nismo već davno ustanovili da to nije dobro i da to treba riješiti? Zašto u Bosni i Hercegovini neki ljudi mogu da nam bacaju prašinu u oči, da nam se smiju u lice

Nakon genocida koji su pripadnici Vojske RS-a potpomognuti onima sa druge strane Drine počinili na području Srebrenice u julu 1995.godine, malo ko je vjerovao da će se vratiti u tu istu Srebrenicu, ili Zvornik, Bratunac, Vlasenicu, Kozluk ili druga Podrinjska mjesta. No, potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, zagarantovan je povratak svakog na svoje. 1996.godine Fadil Banjanović u narodu poznatiji kao Bracika, u Tuzli okuplja Podrinjce i zagovara povratak pod parolom „Nijedna kuća ko svoja, nijedna rijeka kao Drina“. Malo je trebalo da se napaćeni Podrinjci grupišu i u njemu vide lidera koji će ih vratiti na prijeratna ognjišta. Gotovo da nije postojao političar koji je u priču o povratku vjerovao, pa čak ni prvi čovjek države Alija Izetbegović. Ali, inat je jači od

Nisam dugo pisao jer nisam imao razloga. A ni vremena. Ništa me nije potaknulo da se posvetim tastaturi i monitoru više od dvadesetak minuta ali jedna je stvar koja me itekako kopka, koja me potaknula da napišem ovaj tekst, ali nije sve nužno vezano za taj događaj koji pruži svakome unutrašnji nemir dok gleda reportažu o tome ili čita novinski članak, jeste skorašnje dešavanje oko samoubistva dječaka čije ime neću spominjati zarad sticanja nekog kredibiliteta ili popularnosti samog teksta, ali svjesni smo mi šta se desilo – svjesni i pokušavamo se boriti. Ili se nismo nikada ni borili. Nisu kriva djeca, nisu krive škole niti sistemi jer vlastite krivce možemo pronaći samo u ogledalima. Zašto? E pa eto tako, jer, još dijelimo – dijelimo osobe i ljude, svrstavamo

I eto… Pa dobro, te večeri jeste bilo malo magle i to je sve. Ono nije ni veče, nego onako između, onaj sat koji ne pripada ni tamo ni ovamo, nit je dan, a ni veče još nije. I kiša je padala, ali ranije. Sve diše i miriše oprano Božijim tušem. Tada se on pojavio putem. Lijepo je vidjela kako sa lica sklanja rosnu paučinu i diže glavu prema kući. On i niko drugi, ako ga ona ne zna ko će znati. Malčice poget, tek zaobljena stomaka, smeđa – rijetka kosa, golem nos i oči – krupne ko u sove. Zbog očiju je još u osnovnoj dobio nadimak i nosio ga kroz život ne buneći se. Samo mu se na njima vidjelo kada je umoran, popuste kapci na pola, al’ Sova i tada nosa osmjeh k'o nacrtan i onu rupicu na obrazu, koja ga čini drugačijim. Odhuknuo je, ušao u kuću, a duboke,

Dragi Meša! Ako ti nešto znači – a vjerujem da znači – tvoju knjigu priča „Čaj od nane“ pročitao sam dijelom čekajući let za Kopenhagen na briselskom aerodromu, a dijelom tokom samog leta. Kao što znaš okrenula mi se putovanja u zadnje vrijeme i jedan broj knjiga sam pročitao čekajući letove ili putujući: autobusima, vozovima, avionima…. Eto, došla je na red i tvoja knjiga. Da mi se nije dopalo tvoje pripovijedanje ovo, zasigurno, ne bih ni pisao. U tridesetak priča, ukoričenih u ovoj knjizi, nailazimo na autentično i jezgrovito pripovijedanje u kojem je skoro svaka rečenica impregnirana jezičkom svježinom rasnog bosanskog pripovjedača koji ima šta da ispriča. A ono što je, po meni, najbitnije, dragi Meša – nije ti se dogodila tuga – tuga

Okončana je anketa NEON TV za izbor ličnosti 2015. godine. Poznati su pobjednici: Muhamed Omsanović, Sead Džafić, Fahrudin Sinanović, Mersudin Ahmetović i Hajra Bajrić – Jahić. Anketa je pobudila veiku pažnju i izvan Kalesije. Osvrt na našu anketu napisoa je i ugledni sportski novinar Sinan Sinanović na svom fejsbuk profilu. „ Moj status ne počinje sa “Nećete vjerovati šta se desilo“, ili „Zaprepastit će vas anketa…“ „Šokirat će vas kad ovo pročitate…” Ne preporučujem nikome ko ime preča posla da ovo čita, jer nikoga neće zaprepastiti, šokirati i ništa umno – što prije nisu znali – neće doznati. Ovo je nešto lokalno… “Farma”, “shoping”, posjeta turističkim agencijama u potrazi za atraktivnim